Nakon potresa u Turskoj i Siriji koji je u velikoj mjeri ujedinio napore dobrih ljudi svih vjera i nacija i pokazao da humanost nije umrla u ljudskom rodu, nakon stravične nesreće u našem malom gradu i nakon što smo u mezar položili tri mlada života i također tu bol dijelili sa regionom koji se solidarisao i tugovao sa Rožajama dočekala nas je još jedna veoma tužna vijest, a to je ikonopis u crkvi Ružica u Rožajama.
Ne želimo da podcrtavamo da su muslimani davali priloge za crkvu kako u procesu izgradnje tako i u procesu rekonstrukcije, ali ono važnije, muslimani su komšije, prijatelji i kolege svih ljudi koji se tu mole.
Hoćemo da vjerujemo da vjernici koji se mole u crkvi ne dijele stavove sa zastrašujućih freski, jer ih znamo kao uzorne i dobre komšije.
Ne znam kako se ovi prizori uklapaju u univerzalnu priču svih religija o suživotu i dobrosusjedskim odnosima.
Kao čovjek, kao musliman i kao Rožajac osjećam se povrijeđenim i osuđujem onakve prizore jer pored toga što ni u kakvom kontekstu ne stoje, oni kvare i narušavaju naš vjekovni sklad u Rožajama.
Apelujem na muslimane, mada ne sumnjam u njih, da se i dalje nastave ponašati i živjeti kao i do sada, kao dobri komšije, bez mržnje ili bilo čega sto može ugroziti našu harmoniju i sklad.
Vjerujem da će i kod komšija prevladati ovakvi narativi i da će i oni iznaći načina da ostanu dobri komšije koji sa nama trebaju da dijele ovo parče neba i zemlje.
I na kraju, naš pozdrav je mir – Selam.
