Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore čestita Osmi mart i svim ženama želi da budu uvažene i aktivne učesnice u društvenim procesima.
Na ovaj dan želimo podsjetiti da samo osnažena žena, svjesna svojih kapaciteta i mogućnosti može poboljšati svoj i ukupan položaj društva kom pripada.
Da bi to bilo moguće, važno je da budu stvorene pretpostavke za jednak tretman i ostvarivanje prava. Međutim, u Crnoj Gori je i dalje primjetan je trend povreda prava na jednakost po osnovu pola, što govori u prilog tome da veliki broj edukacija i promotivnih kampanja daje još uvijek nedovoljne rezultate, kada je u pitanju jačanje svijesti o prijavljivanju diskriminacije po osnovu rodne ravnopravnosti.
Nepovoljan položaj žena i dalje se odražava tokom trudnoće, porodiljskog odsustva i odsustva sa rada, radi njege djeteta, kada su žene veoma često izložene različitim oblicima diskriminacije. Ona se ogleda u nemogućnosti da napreduju u karijeri, premještanju na niža radna mjesta nakon povratka sa odsustva, pa sve do jednostranog prekida radnog odnosa uslovljenog ličnim svojstvima zaposlene – pol i porodični status.
Jedan od fenomena na koji Zaštitnik kontinuirano ukazuje je višestruka i intersekcijska diskriminacija žena, a koja podrazumijeva spajanje, odnosno preklapanje, više osnova. To se prvenstveno odnosi na žene i djevojke s invaliditetom, koje su shodno Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom posebno osjetljiva kategorija, izložena riziku višestruke diskriminacije. Rizik višestruke diskriminacije u najvećem broju slučajeva dolazi do izražaja prilikom ostvarivanja ekonomske nezavisnosti, pronalaska posla i nastavka obrazovanja. Takođe, imajući u vidu nedovoljnu dostupnost usluga za žene s invaliditetom u ruralnim područjima, one se suočavaju sa većim brojem predrasuda nego u gradskim sredinama.
Romkinje i žene iz manjinskih etničkih zajednica u lošijem su položaju, kako u odnosu na žene iz većinske populacije, tako i u odnosu na muškarce iz svojih etničkih zajednica, posebno u oblastima zapošljavanja, zdravstvene zaštite, obrazovanja i socijalnih usluga, između ostalog i zbog nejednakih odnosa moći.
Pripadnice LGBTIQ populacije, kao i žene zavisnice, takođe su suočene sa brojnim problemima u svakodnevnom životu, što ukazuje da je potrebno raditi na daljoj senzibilizaciji i osvješćavanju društva u smanjenju stigmi, predrasuda i diskriminacije.
I ovog puta neophodno je ukazati na i dalje zabrinjavajuće prisustvo porodičnog nasilja, naročito nad ženama i višestrukih posljedica koje ono ostavlja, kako na žene tako i djecu. Za suzbijanje ove pojave mora se insistirati na efikasnoj primjeni propisa, snažnijoj koordinaciji organa i službi, kao i kaznenoj politici koja pored zaštitnih mjera, podrazumijeva proporcionalne i odvraćajuće sankcije za počinioce.
Jedan od problema sa kojima se suočavaju jesu i seksizam, mizoginija i govor mržnje usmjeren prema ženama u političkom i javnom životu, koji je nažalost učestao u našem javnom prostoru.
Neke od preporuka Zaštitnika za poboljšanje položaja žena u društvu, odnose se na sprovođenje promotivnih kampanja i drugih aktivnosti koje će ohrabriti žrtve da prijave rodnu diskriminaciju i seksualno uznemiravanje.
Neophodno je stvoriti uslove za veće učešće žena u upravljačkim strukturama u društvu, kao i podsticanje većeg uključivanja žena u politički život, na svim hijerarhijskim nivoima. Potrebno je uspostavljanje dugoročnog strateškog pristupa sa ciljem privlačenja većeg broja kandidatkinja u sektor bezbijednosti.
Očekujemo i da svi državni organi i javne ustanove ažurno prikupljaju statističke podatke o ženama sa invaliditetom i ženama iz manjinskih zajednica, uključujući žene iz ruralnih područja i žene žrtve nasilja. Potrebno je takođe osigurati veću prisutnost žena sa invaliditetom, Romkinja, lezbejki i žena iz drugih manjinskih zajednica u javnom i medijskom prostoru.
