Dijaspora je zloupotrebljena, ona niti može niti hoće spasiti Đukanovića, cilj su glasovi razočaranih Bošnjaka, Crnogoraca i Albanaca u Crnoj Gori, tvrde iz Stranke pravde i pomirenja.
Sva ujdurma oko dijaspore ciljano je kanalisana od strane DPS kako bi Bošnjake, Crnogorce i Albance koji žive u Crnoj Gori podstakli da izađu na glasanje i glasaju Đukanovića.
Potrošeni mehanizmi dizanja necionalnih tenzija koje je izborne cikluse pretvarali u državno/nacionalno presudne, naročito za Bošnjake i Crnogorce, natjerali su DPS da ovoga puta zloupotrijebi Dijasporu i da preko njih pokuša podstaći osjećaj ugroženosti u samoj Crnoj Gori.
Dobro izrežirana akcija se pretvorila u neviđeni fijasko kojem nema kraja.
Zna Đukanović da iz dijaspore neće doći više od 3.000 do 4.000 osoba što mu je nedovoljno da pokrije negativnu razliku samo u Pljevljima gdje je u minusu skoro 10.000 glasova.
Zna Đukanović da dijaspora nije luda za njim i da Jakov Milatović ima simpatije dobrog dijela dijaspore, prije svega zbog svoje ekonomske politike povećanja zarada, otvaranju radnih mjesta i evropskoj perspektivi, tvrde iz SPP-a.
Osim blaniranja u dijaspori Đukanović je fijasko akcije doživio i u samoj Crnoj Gori. Iako je upregao sve svoje čilaše efekat kod građana je ravan nuli.
Poput dijaspore, Iz istog razloga, brojni Bošnjaci i Crnogorci u Crnoj Gori gaje identične simpatije prema Milatoviću a prezir prema Đukanoviću. Zna Đukanović da bez njih nema apsolutno nikakve šanse i u nedostatku bilo kakve retorike upućene njima on povlači temu o ‘ugroženosti’ dijaspore nebi li lokalnom stanovništvu Jakova predstavio kao nacionalistu a sebe kao europejca.
Ako to ne uspije Đukanovića čeka siguran poraz.
Na putu ka tom cilju Đukanoviću se ispriječila relativno mala ali odlučna Stranke pravde i pomirenja, od osnivanja nastrojena antiDPS i antiMilo, bez trunke mogućnosti da preuzme kontrolu nad njom kao nad Bošnjačkim strankom koja igra kako Milo svira.
Zato se nervoza i ataci prema SPP pojačavaju iz dana u dan, tvrde iz te partije.
Juriš na dijasporu nije završen i šta više postaje kontraproduktivan pošto iz različitih zemalja dolaze glasne osude Đukanovića za višedecenijsku torturu, marginalizaciju, ekonomski i svaki drugi pritisak koji je rezultirao njihovom migracijom iz Crne Gore.
Par dana je ostalo do konačnog pada Đukanovića a animacija proeveopski orijeentisanih građana koji su mu okrenuli leđa unutar Crne Goee se ne pomjera sa mjesta tako da je ‘posao’ sa dijasporom propao a sa njim i posljednja nada Đukanovića.
Dosta je bilo Milo.
Stranka pravde i pomirenja
