Snijeg nas nije iznenadio, za Rožaje pod veličanstvenom Hajlom, to je normalno. Međutim, našu pažnju ćemo pokloniti danima prije ovog snijega. Biće riječi o cvijetu Dafne blagayana Freyer odnosno jeremičku, sumbolu proljeća u Rožajama.
Proljeće i topliji dani, a posebno mjesec ramazan su doprinijeli da se broj posjetilaca park šume Brezovačko brdo povećava jer se iftar lakše dočeka kada se sat ili dva prije akšama prošeta šumskim stazama šlušajući cvrkut ptica ili žubor Crnje. A usput se može i iftariti u etno restoranu ”Saraj pod Hajlom”.
Od kako je zaštićeno Brezovačko brdo primjetan je i povećan broj ptica i vjeverica što raduje svakog normalnog insana. Ali pored toga što nesavjesni pojedinci u kontinuitetu lome klupe i korpe i bacaju smeće postoje i oni koji uništavaju cvijeće, konkretno jeremičak, niski, polegli mirisni grmić, one divne bijelo-žućkaste cvjetove koji odišu jednim od najugodnijih mirisa na dunjaluku.
Nježni cvjetovi i prelijepi, bogat miris jarmička, toliko privlače, da ga naši pojedini sebični sugrađani nemilice i bezdušno kidaju i čupaju da bi im mirisao nekoliko dana u sobi. Tako je danas već toliko prorijeđen, da mu prijeti potpuno uništenje.
Mi Rožajci imamo sreću da jaremičak raste pored nas, jedan je od prvih vjesnika proljeća, radujući nas svojim bogatim mirisom i zato je naša dužnost da ga ne uništavamo, da mu omogućimo neometan razvoj u našoj park šumi Brezovačko brdo i bližoj okolini.
Zbog lijepog izgleda, a još ljepšeg mirisa jaremičak je nažalost rijetka i ugrožena biljna vrsta.
Ako ovu biljku ne zaštitimo u bliskoj budućnosti će se samo govoriti o mjestima gdje je, nekad, rastao jeremičak. Zato ostavimo da jaremičak raste tu gdje raste, neka miriše, ne berite ga, sačuvajte ga u svom sjećanju i na fotografijama.
JeremicK je u Crnoj Gori Zakonom zasticena vrsta