Osnivač i direktor fondacije C&E Bildung und Sport koja dodjeljuje stipendije talentovanoj djeci i sportistima, Rožajac prof.dr Ernest Erko Kalač dobitnik je najvećeg njemačkog priznanja „BUNDESVERDIENSTKREUZ“ (SAVEZNI ORDEN ZA ZASLUGE).
Tu nagradu, dobio je od predsjednika Njemačke Franka Waltera Steinmeira u decembru 2021. godine i kako je kazao u razgovoru sa novinarom Batom Šišićem, predstavlja značajno priznanje za njegov rad.
Kalač je kazao i da je svojim radom, posebno naučnim i zvanjem koje ima promijenio sportski život u Njemačkoj.
“Ja sam uradio jedan program, koji se zove „Program integracije kroz sport“. Kada sam završio taj program predstavio sam ga njemačkoj vladi, njemačkom parlamentu. Taj program je kasnije kada je prihvaćen od savezne vlade Njemačke sponzoriran, odnosno podpomognut sa 13 miliona eura. Radi o veoma značajnoj integraciji stranaca kroz sport”, kazao je Kalač.
Takođe, na pitanje da li je Rožaje ponosno na svog sugrađanina, Erko je podsjetio da je i dobitnik najvećeg priznanja opštine Rožaje, nagrade “30. septembar” koja mu posebno znači. “Doduše nisam ni ja ostao dužan mom gradu. Imam jednu svoju fondaciju kroz koju se stipendira oko tridesetoro djece/studenata. Imaju stipendije tokom školavanja, tako da sam jako ponosan zbog toga”, istakao je on.
Kazao je da je u Njemačku došao kao diplomirani inženjer mašinstva, uspješan sportista karatista.
“Kada sam malo stao na noge, naučio jezik odlučio sam da investiram u sebe, da nastavim da se školujem. U bivšoj Jugoslaviji sam studirao i sport, pa sam odlučio da se nastavim i u Njemačkoj baviti sportom, odnosno da nastavim studiranje.
Tako sam u Kelnu diplomirao na Sportskim naukama. I zvanično sam danas u Njemačkoj sa titulom doktora sportskih nauka, kazao je Ernest za expres ba.
Iako je bio uspješan karate reprezentativac nekadašnje Jugoslavije, otišao je u inostranstvo kao i mnogi koji su bježali od rata.
“Zaista je sve, ama baš sve bilo teško. Živjeli smo od privremene do privremene boravišne i radne vize, neizvjesnost se mogla opipati u zraku. Živjelo se od 35 maraka bonova. U Njemačkoj sam zaboravio, odnosno potisnuo ko sam i šta sam bio u mojoj državi. Moj prvi posao bio je čistač u jednoj firmi, u kojoj sam zaradio moj prvi novac, nešto malo više od 600 maraka. Sve je bilo teško, a nije bilo ništa teško. Kada čovjek zna da može da ide lijevo, desno, naprijed, a ne može nazad, onda se to sve nekako lakše podnosi. Godine su prošle, bilo je i teških i dobrih”, kazao je Ernest Erko Kalač i dodao da ma koliko da je sada uspješan uvijek će u srcu i duši postojati ta jedna rupa zbog bježanja iz zemlje.
Vjeruje da će penzionerske dane jednako provoditi kako u Njemačkoj tako i u Rožajama.
