„Poezija je zarazna. Ona je u službi života. Poezija je u životu. Ona je ispred života. Postoji razlog poezije: to je razlog dobra!“
Pol Elijar
Ovih dana je iz štamparije „Merkator“ u Bijelom Polju, a u izdanju Literarnog kluba „Husein Bašić“ iz Luksemburga, izašla četvrta po redu knjiga poezije Ferida Muratovića – Bihorski soko.
Ferid Muratović je prepoznatljiv zavičajni pjesnik koji se dominantno bavi zavičajem; bojama i mirisima rodnoga kraja.
Nemamo mnogo pjesnika koji su tako snažno uronili u dubine zavičaja i pjesničkim glasom oslikali zavičaj koji je ponio sa sobom daleko od kućnog praga.
Ferid se doima kao pjesnik u kojemu konstantno pulsira zavičajni krvotok.
Ova knjiga je u cijelosti posvećena jednom od najvećih dobrotvora Bihora i uzornom privredniku iz Luksemburga, porijeklom iz petnjičkog sela Lagatore – Edinu Medu Latiću.
U ovoj knjizi Ferid je dostigao pjesničku zrelost koja je možda i nedostajla u njegovoj prvoj zbirci poezije „Spremište za moju tugu“. Ovdje je sistem pjesničkih slika izraženiji, povremeno bljesnu humoristične sekvence, a tematska osa je centrirana u Lagatorima, rodnom Latićevom selu.
Ne znam da li se živom čovjeku može desiti nešto plemenitije od toga da bude opjevan glasom pjesnika; ovo je svojevrsni spomenik kojega nikada neće napasti mahovina, niti ga pokapati kiše bihorske. Afirmišući na ovaj način čovjeka raširenih ruku prema slabijima i onima kojima je pomoć potrebna – i te kako se podstiču i drugi da krenu Latićevim stopama. Jer, Latić nije samo dobar dobrotvor, već izuzetan organizator poslovanja, vrijedan društveni aktivista i uzoran porodični čovjek. Ovo je ujedno i znak da pored svih nas postoje svjedoci koji će progovoriti o onome što radimo; dobrome i nevaljalome.
I što je najbitnije: ovo nije samo knjiga o Edinu Medu Latiću, već i o svima onim koji se iskrenim nijetom okreću zavičaju i ljudima iz zavičaja.
Ovu knjigu, prije svega, treba posmatrati u tom svjetlu.
Kao urednik ove knjige potpisuje se moja malenkost – Faiz Softić, a recenzenti su prof. dr Draško Došljak i književnik Braho Adrović.
Tiraž je 500 primjeraka, a očekuju se promocije, kako u zavičaju, tako i u Luksemburgu.
Jedne zime, daleko od mora
Rodilo se dijete Lagatora
Od malena bješe pravooko
Svi rekoše da će biti soko.
Din je vjera i čistota duše
Pa mu tako ime nadjenuše.
Ime Edin dala mu je majka
Da u vjeri bude od nejaka.
Vidjelo se još od prvih dana
Koja mu je u životu strana.
Vidjelo se prema suncu gleda
Biće čovjek iz prvoga reda.
(Iz pjesme Bihorski soko)
Dio tiraža ove knjige biće poklonjen institucijama koje se bave djecom sa posebvnim potrebama u Petnjici i Rožajama.
F. Softić
