Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Postoje oni neumorni neimari koji ma gdje ih i kojim ih životnim i muahadžirskim (iseljeničkim) stazama putevi vode ostanu vjerni svom rodnom kraju i svom rodnom ognjištu, koje ih uvjek i iznova poziva da se vrate. Mirsad Rastoder rođen je u Bihoru u malenom selu velikih i časnih insana Radmancima. Ove godine su neka od značajnih imena kulturne scene U Crnoj Gori proslavila zajedno sa Mirsadom Rastoderom, jubilej vrijedan pažnje, Festival Zavičajne staze-Bihor slavi svoj XV jubilarni rođendan. Godine koje su za nama kao i one koje su pred nama na najljepši način nam svjedoče da Festival ,,Zavičajne staze-Bihor” živi kroz ogromnu energiju jednog najznačajnih utemeljivača ove kulturne manifestacije, neumornog poslenika kulture i medija Mirsada Rastodera. On je 2007. Godine. pokrenuo festival ,,Zavičajne staze” čija je tematika zasnovana na pričama i posvećenosti Bihoru njegovim običajima ,,malim” i ,,velikim” ljudima zbog kojih je i pero slavnog Ćamila Sijarića bilo poznato na EX-YU prostorima.
Festival je afirmisao i ugostio veliki broj stvaralaca ne samo sa EX-YU prostora već i onih koji žive širom svijeta. Festival je postao prepoznatljivo mjesto okuplljanja istaknutih stvaralaca i kulturnih pregaoca. Ona jaka autentična spona kosmopolitskog duha uvjek spremna da promoviše i afirmiše mlade umjetnike, pisce, pjesnike, glumce, slikare, i da ih podstakne i podrži na njihovom putu. Ove 2022. godine godine imali su čast da među nagrađenima budu: Dragana Erjašvek, Mirza Pinjić, Safet Sijarić, Afan Latić, dok su u poetskoj regati učestvovali: Enver Muratović, Kristina Babić i Božidar Proročić dok su Safet Hadrović-Vrbički i Miraš Martinović par dana ranije govorili o ,,Kulturi čitanja i pisanja” uz vođenje programa izuzetne pjesnikinje i moderatora Rebeke Čilović.
Mirsad Rastoder nije ušao u zlatnu antologiju poetskog ili proznog stvaralaštva Bošnjaka, ali jeste ušao u zlatnu antologiju poslenika kulture i javne riječi. On predstavlja Prometeja koji je zapalio i hrabro ponio plamen neimarskih pregnuća i dostignuća u kojima je utkao svoj jedini Bihor. Za njega je: ,,Bihor svijet i svijet je Bihor.” U tom magičnom spoju ljudi, vremena, karavanskih puteva, iseljeništva, različitih društveno-političkih okolnosti nastajale su magične, imaginarne ali i stvarne priče u kojima su glavni junaci Bihorci. Mirsad Rastoder je čovjek izuzetne širine, obrazovanja i intelektualne pronicljivosti, zato on uvjek dobro zna da prepozna sve ono što je novo i vrijedno u savremenom društvu i kulturi Crne Gore. U svojoj rodnoj Petnjici on okuplja pisce svih generacija i istovremeno njegujući trajne vrijednosti kulture Bošnjaka ali i široku kulturu Crne Gore i Zapadnog Balkana. Njegova misija je plemenita i humana i što smo stariji sve nas vuče naš rodni kraj.
Rastoder nas je svojim radom inspirisao da svako od nas u sebi čuva i njeguje svoj ,,Bihor” svoje vrelo uspomena i odrastanja svoj dosanjani ponekad i nedosanjani san onamo đe prvi put otvorimo svoje oči.
Mirsad Rastoder jedan od stvaralaca koji izgrađuju našu multikulturu. Pored ovoga on nesebično gradi mostove isprepletane estetskim i moralnim kriterijuma, otkrivajući nam kontinuitete našeg duhovnog i kulturnog bića. uprkos uslovima i u skladu sa dugoročnim interesima crnogorskog naroda i njegove kulture. Sve što je do sada Mirsad Rastoder uradio čini sa urođenim osjećanjem mjere, što daje gospodstvenost njegovom liku i djelu. Da li je bilo lako nije i neće biti nikada kada ste i Prometej i pionir po kome se vaš kraj poznaje i prepoznaje od Petnjice do dalekog Luksemburga, Amerike, Kanade, Njemačke i tako redom đe su god Bihorci svojom nogom kročili. On je svoju Bihorsku hediju (poklon)-,,Zavičajne staze” nesebično posvetio svim generacijama, kako bi ih podstakao da više i pišu i čitaju da krajevi koji su izrodili jednog velikama poput Ćamila Sijarića i mnoge druge književnike sačuvaju tu svoju tradiciju ali i da se vrate i ne zaborave svoj Bihor.
Mirsad Rastoder je čuvar slobode i vječiti i beskompromisni borac protiv nepravde, bezumlja i tiranije i amaterizma bilo koje vrste. On je pravi prijatelj i vječita podrška svojim mladim kolegama iz novinarstva, kojima uvjek sa posebnim žarom i entuzijazmom govori o svojoj (njihovoj) profesiji i što je najvažnije koju i kakvu težinu ima izgovorena i zapisana riječ. Pripada onoj mogu slobodno reći posljednoj generaciji novinara RTCG koji su u mnogim teškim i tranzicijskim vremenima čuvali i sačuvali renome ove ustanove. Zapravo on je zajedno sa još par kolega bio svetionik i mudrac koji je uvjek znao i danas zna šta kada i kako treba reći. A riječ je uvjek jaka mi koji pišemo to najbolje znamo. Iznjedrili su Rastoderi toliko mudrih i umnih insana na ovoj planeti ali samo jednog Mirsada toliko univerzalnog a opet jedinstvenog i autentičnog Bihorca.
Mirsad Rastoder je intelektualac koji vam daje snagu da istrajete na sopstvenim ciljevima da vjerujete u sebe i u ono što radite da u vječitim težnjama i borbama u savremenom društvu u Crnoj Gori iz vas probljeskuju najača intelektualnna i stvaralačka pregnuća. Mirsad Rastoder pripada redu najuglednjih Bošnjačkih intelektualaca, on je ne samo svojim obrazovanjem i profesionalizmom, humanista u punom i pravom smislu te riječi. Rastoder je snažni intelektualac suptilnih ali prodornih ideja i argumenata svjestan svojih ,,Bihorskih svjetova” koji u njemu nastaju ili se lome. Na nepravdu koja je duboko pogađala njegov (Bošnjački) narod kroz različita istorijska razdoblja i etape i ne tako davna stradanja Mirsad Rastoder je uvjek sa velikom gorčinom ali i velikom dozom mudrosti govorio, opominjao ukazivao na ono što nosi zlo u pojedinicima zlo zbog koga svi mi drugi moramo biti i bolji i razumnji.
Njegov je aktivizam je posebno važan u vremenima najvećih iskušenja za mir, demokratiju i ljudska prava. Mirsadova borba za pravo svakog čovjeka na dostojan i siguran život je podsticaj i izvor snage za mnoge. Uvijek je vrlo jasno i precizno iznosi svoje stavove, i nikada nije ustuknuo pred agresivnom i primitivnom politikom nacionalizma i destrukcije, mržnje prema drugom i drugačijem on svoje bitke vodi kroz prizmu kulture. Zato sam zbog Mirsada Rastodera ali i mnogih drugih Bihoraca zavolio taj magični svijet malo je ovdje i vremena i prostora da ih sve pobrojim i neka mi oproste na tome. Svijet toliko neobičan fascinantan orginalan i jedinstven kao što su platna akademskog slikara Aldemara Ibrahimovića. Prelazeći iz lavirinta u lavirint ovog magičnog kraja otkrivao sam i još uvjek otkrivan ono što čini Bihor.
Mnoge lijepe noći smo zajedno podijelili u dugim muhabetima (razgovorima) iz kojih sam izašao mnogo bogatiji za jedno životno iskustvo. Kosmopolit čija energija i snaga proizilazi iz Kulture razumijevanja kao jednog od najvećih i najznačajnih pravaca savremene države Crne Gore koja treba da istraje na tom putu poštovanja i razumijevanja različitosti jer nam je Mirsad Rastoder ali i mi svi drugi sa njim pokazali da na tom putu nas ne razdvaja niti dijeli išta da smo na putu Kulture razumijevanja bliži jedni drugima.
Kultura razumijevanja podrazumijeva otvaranje, a ne zatvaranje granica; spuštanje tenzija (političkih, religijskih, nacionalnih) koje nas dijele; osjećanje nadahnutosti novim uticajima i kreiranje kulturne zajednice koja se razlikuje od one pređašnje, one koja se ne osjeća ugroženom ili superiornom ili elitističkom. To takođe podrazumijeva ogroman napor da se promijeni kurs prije nego što bude prekasno i uistinu postanemo malena izolovana država na mapi Evrope.
Mirsad Rastoder je kroz svoju Bihorsku hediju (poklon)-,,Zavičajne staze” pokazao sve vrijednosti ne samo svoga zavičaja već vjere u ljude i vremena ma kakva da su bila ona koja su iza nas i ona koja su pred nama. Dok god budu ovakvi insani hodali planetom imamo nadu za čovječanstvo i za povratak a ne odlazak sa vjekovnih ognjišta. Kada je sa nama Mirsad Rastoder kao poslenik kulture ostajemo sa izvjesnom vjerom da ono što radimo ima smisla. Odlučniji smo i čvršći kada su takvi ljudi sa nama, ali oni su nam podrška i uzor i svetionici pred kojima jasno vidimo kako treba živjeti i raditi i šta nam je činiti. To je istina naših života. To unutrašnje osvjetljenje koje nam pokazuje put kulture kojim trebamo ići. Za sami kraj iz romana velikana Meše Selimovića (1910-1982) ,,Derviš i smrt” izdvojiću jedan citat koji na najljepši može oslikati Mirsada Rastodera: ,, Čini mi se da se sve temeljno mijenja, sve se u meni trese u samom temelju, i svijet se ljulja sa mnom, jer je i on bez reda ako je nered u meni, a opet, i ovo što se dešava, i ono što je bilo, iz istog je razloga: što hoću i moram sebe da poštujem. Bez toga ne bih imao snage da živim kao čovjek. Smiješno je možda, bio sam čovjek s onim od juče, i hoću da budem čovjek s ovim od danas, drukčijim, možda i suprotnim, ali me to ne buni, jer čovjek je promjena, a zlo je ako ne poslušamo savjest kad se javi. ”
Mirsad Rastoder (Radmanci, Bihor, 1957) završio gimnaziju u tadašnjem (Ivangradu), sadašnje Berane. Pravni fakultet u Podgorici. Profesionalni je novinar Radija Crne Gore od 1985. godine. Uređivao je brojne emisije, bio urednik programa i dva puta nagrađen godišnjim priznanjima za novinarstvo u RTCG i nagradom za životno djelo.
Jedan je od osnivača antiratnog Udruženja profesionalnih novinara Crne Gore 1991. godine, zatim Instituta za medije CG 2002. godine, a kao predsjednik Novinarskog samoregulatornog tijela (NST CG) dao je doprinos utemeljenju i podsticaju samoregulacije, primjene profesionalnih standarda i kodeksa u crnogorskim medijima. Organizator je i učesnik brojnih manifestacija identitetskog pozicioniranja bošnjačkog naroda u Crnoj Gori i jedan od osnivača Foruma Bošnjaka.
U ranoj mladosti i tokom studija bavio se pozorištem kao glumac i reditelj Dramske scene „Rifat Burdžović Tršo“ i alternativnog pozorišta DODEST. Autor je satirične radio igre “Ministar hrče, a narodu mrče“(1990) i audio scenskog i tv performansa “Čekajući fatihu“(2003). Režirao je radio reportaže “Ribarska fešta” (prvonagrađena na Regionalnom festivalu radija Neum 2007) i “Splavarenje Tarom” (Tuzla 2008). Režirao je radio dramu “Ništa nije isto” (scenario Nada Bukilić, 2017). Autor je poetske radio drame “Dobra voda“ po stihovima Ćmila Sijarića, i “Maternji jezik” po knjizi pezije Ibrahima Hadžića. Koautor je knjige Bihorska muzika. Živi u Podgorici.
