Kako je kazala, ove organizacije civilnog društva, za nju kao aktuelnu predsjednicu Odbora za rodnu ravnopravnost imale su nemjerljiv značaj. ,,Većina njih su i same u žarištu intersektorske diskriminacije, a pomagale su mi da svestranije razumijem probleme sa kojima se suočavaju i osobito neadekvatan odgovor društva i institucija na te probleme. Kao i u protekle tri godine, primjer nasilja koje smo koleginica i ja iskusile je zasnovano na dezinformacijama, govoru mržnje i mizoginiji, na koje je nepotrebno odgovarati. Žalim što će i ova moja javno objavljena zahvalnost doprinijeti dodatnoj vidljivosti opskurnog sajta i istrajnog zagađivača javnog prostora, kakvi postoje na oba pola političkog spektra Crne Gore i regiona“.
Jelušić je istakla da se ovaj slučaj rodno zasnovanog nasilja događa neposredno nakon što je CEDEM objavio rezultate svog istraživanja, koje u jednom dijelu pokazuje da se među 33 vidljive političke ličnosti nalazi samo jedna žena. ,,To postojano svjedoči o daljoj negativnoj maskulinizaciji crnogorske politčke scene i predstavlja važan indikator koji upućuje na nastavak polarizacije i porast nasilja, posebno opasnog i bolnog kada se događa među mladima. Nažalost, muškost – maskulinitet kao društveni kontekst može se povezati s nasiljem među mladima. U društvima koja normalizuje nasilje nad ženama i nasilje nad ženama u politici, mladići mogu da internalizuju društvena očekivanja dokazivanja agresijom i nasiljem. Zato praksa pokazuje povezanost maskuliniteta i političke polarizacije, i to ne samo u Crnoj Gori“.
Nasilje nad ženama u politici, navela je još poslanica URE, ima i svoj arhetipski obtazac. ,,U pitanju je potreba da se žene ućutkaju i zastraše kako bi se potkopala kredibilnost njihovog glasa i odluka. Sa tim ide i seksualizovano nasilje, naglašeno izborom riječi koje ga otvoreno sugerišu, da bi se žene dodatno ponizile. Storiteling koji ide uz ove napade prikazuju ih kao slabe i usredsređuje se na njihov lični život kako bi se umanjila njihova uloga u političkoj sferi. Poznato je, međutim, da žene u politiku ulaze sa pojačanim očekivanjima javnosti i uz dvostruke standarde u poređenju sa kolegama, a od njih se dodatno očekuje naglašena submisivnost i podnošenje žrtve. Minimizovanje ovakvih pojava održava kulturu nekažnjivosti i nepovjerenje u pravdu, pa dodatno obeshrabruje žene da ulaze u politiku. To se vidi i na listama za predstojeće izbore, gdje ih je još manje nego na prethodnim. Očito su uzaludni ostali apeli političkikm partijama, čiji su lideri po pravilu muškarci, da svojim djelovanjem stvaraju podsticajnije okruženje za učešće žena“.
Jelušić smatra da će ovakva rodno zasnovana dinamika moći i nejednakosti nastaviti da utiče na politički diskurs Crne Gore. ,,Ona će usložnjavati probleme kojima se bave i gorepomenute nevladine organizacije, a kojima se još jednom zahvaljujem za razumijevanje koliko bi veća prisutnost žena i pojedinaca/ki iz manjinskih grupa na pozicijama odlučivanja dugoročno značila dobrobit za društvo u cjelini“, zaključila je ona.
