Dvije godine od parlamentarnih izbora na kojima je promijenjena vlast u Crnoj Gori, period je potpunog mraka i sunovrata naše države. Oni koji su bili decenijski gubitnici, kada su poslije dugogodišnje čežnje za funkcijama, zasjeli u fotelje, pokazali su da baš ništa ne znaju i ne umiju, sem da upropaste, unište, razore ono što je decenijama stvarano.
Kako danas, nakon dvije godine propadanja, karikaturalno zvuči zaglušujuća “upitanost” onih koji su dobili priliku 30. avgusta: A šta je to DPS uradila tokom svojih mandata? Odgovor je: Sve. I sve smo to radili, ne uz vašu pomoć, nego uprkos vama i vašoj destrukciji. Od uvođenja višestranačja, odbrane mira i multietničkog sklada, minimalnog stradanja tokom NATO intervencije u SRJ, do uspostavljanja ekonomske održivosti, obnove nezavisnosti, članstva u NATO i realizacije najkrupnijih investicionih projekata u istoriji Crne Gore. To je naš politički kapital, a pogledajte danas kakav je vaš?!
Svjedočili smo za ove dvije godine najgorem vođenju države koje je od tog 30. avgusta 2020. postala svojevrsna politička legitimacija nesposobnosti, bahatosti, neznanja, korumpiranosti vajnih “oslobodilaca”. Do nedavno Crna Gora je bila primjer funkcionalne države na Balkanu. Danas su sve njene institucije paralisane. U ove dvije godine oboreni su gotovo svi neslavni rekordi: u visini stope nezaposlenosti i to još od obnove nezavisnosti, u frapantnom porastu cijena, u nevjerovatno visokoj inflaciji, u broju izgubljenih života u borbi protiv epidemije, u sistematskom uništenju svih segmenata ove države i društva: od ekonomije, preko privrede, do kulture, prosvjete i nauke.
Građani su svjedočili tajnim zaduživanjima, što je rezultiralo finansijskim slomom države. Emitivne turističke destinacije pretvorene su u vašarišta; pojedina državna preduzeća nekada privredni giganti dovedeni su do ivice bankrota; ugašena su mnoga uspješna preduzeća; uspješni investitori otjerani su iz Crne Gore; državna uprava razorena je prebukiranjem i zapošljavanjem nestručnog kadra, uglavnom partijskih uhljeba, rođaka i prijatelja “oslobodilaca”. Obrazovni sistem je ostao bez strategije razvoja, sa nestručnim, politički podobnim kadrom; bezbjednosni sistem podređen i u funkciji nekih drugih država i struktura; pravosuđe i zdravstvo su na koljenima, dok nas povampireni velikosrpski nacionalizam vraća u devedesete godine raspada Jugoslavije.
Sluganstvom tuđim interesima i zanemarivanjem crnogorskih, dvije vlade ugrozile su evropski put i na najgrublji način poljuljali vrijednosne temelje koje su decenijama unazad izgrađivale generacije i generacije naših predaka.
Nažalost, najveće žrtve ove neznavene ali i zlonamjerne vlasti su građani. “Oslobodioci” koje su i naši međunarodni partneri dočekali kao “dašak promjena”, pokazali su u ove dvije godine kako u rekordnom roku jednu stabilnu i prosperitetnu državu, dovesti do ivice ponora. Ipak,
glavni problem političkim krugovima izvan Crne Gore i njihovim poslušnicima u Crnoj Gori je taj što se Crna Gora nije predala. Niti će.
Svakome dobronamjernom je jasno da nakon ovog lošeg eksperimenta, što hitnije treba dogovoriti pripremu vanrednih parlamentarnih izbora na kojima bi Crna Gora dobila evropsku vladu koja će biti garant dalje stabilnosti i napretka države. I što je najvažnije – boljeg kvaliteta života svih građana. Crna Gora nema više vremena za gubljenje. Neznaveni amateri, nesposobni, zlonamjerni kalkulanti, umišljeni i nedovršeni vladari, spremni da služe svima sem interesu svoje države, preciznije, najgora vlast koju je Crna Gora ikad imala, mora da što prije ode u prošlost. Sasvim smo uvjereni da će se to dogoditi na predstojećim izborima, koji treba da budu svojevrsni referendum protiv loše vlasti koja je za dvije godine Crnu Goru unazadila za decenije.
Demokratska partija socijalista Crne Gore
