Ujedinjene nacije su na sjednici 23. decembra 1994. godine odlučile da se 9. avgust obilježava kao Međunarodni dan siromašnih, kako bi se skrenula pažnja javnosti na siromaštvo i zaštitila njihova prava.
Broj ljudi koji živi ispod granice siromaštva povećao se u proteklih nekoliko godina za 165 miliona, pokazuje izvještaj Ujedinjenih nacija koji je objavljen u julu mjesecu, ove godine.
Činjenica je da siromaštvo ne poznaje granice dob,pol, vjeru niti religije.
Crna Gora, iako ima svega 620 000 stanovnika i sistem socijalnog kartona duži niz godina je bez preciznih podataka o broju siromašnih, onih koji ne mogu da zadovolje osnovne egzistencijalne potrebe.
Nemamo precizan podatak, o broju osoba koje ne mogu da se prehrane, kupe zdravu hranu djeci, nemaju adekvatno stanovanje, pristup osnovnoj infrastrukturi i servisima kao što su voda, grijanje, sanitarije i struja, kao i ni broj onih koji žive u nebezbjednim stanovima ali ni broj beskućnika.
Kako su cijene troškova života drastično porasle, stanarine, računi za komunalnije, hrana, higijenska sredstva, prevoz… i najviše pogađaju najugroženije građane, za očekivati je da reakcija države bude kao u ozbiljnim socijalno odgovornim državama. Ko ne može da nađe posao ili nije u stanju da radi, nema sredstva za život, dobija od države novac za životne troškove a troškove za kiriju, grijanje, vodu, sve što se školovanja djece, socijalno ugroženih porodica preuzima država.
Država uprkos podacima međunarodnih organizacija da se u riziku od siromaštva nalazi svako treće dijete, odnosno svaka četvrta odrasla osoba nije, ni do danas usvojila Strategiju za borbu protiv siromaštva, niti je njeno sačinjavanje planirano.
Siromašni građani su nerijetko izloženi uslovima života koji ne samo da narušavaju dostojanstvo, nego ostavljaju negativne posljedice na zdravlje, zbog neadekvatnih uslova stanovanja, nemogućnosti osiguravanja dovoljne temperature u stanu, loših uslova stanovanja koji je nerijetko vlažan i s neadekvatnom izolacijom pa su siromašni stanari izloženi vlagi , promaji, što ostavlja negativne posljedice na zdravlje.Neadekvatna ili nedovoljna prehrana je važna za sve, a posebno za one najmlađe i djecu koji su još u razvoju i neadekvatna prehrana može izazvati negativne razvojne posljedice.
Zašto roditelji iz siromašnih porodica ali i ne mali broj djece idu na spavanje gladni je ozbiljno moralno pitanje za cijelo crnogorsko društvo, jer većina ne može da postigne stroge kriterijume za ostvarivanje prava na socijalnu pomoć a i oni koji je imaju, znaju da su preniske i ne zadovoljavaju ni minimum osnovnih životnih potreba siromašnih građana.
Još 2014. UN komitet nas je upozorio na jako niska socijalna davanja.Više međunarodnih organizacija nam je sugerisala labavije kriterijume za ostvarivanje socijalne pomoći.
Na europskom nivou pokrenuta je inicijativa da se osvijesti šira javnost, ali i nosioci političke odgovornosti, o važnosti izgradnje adekvatnoga, dostupnog i osnažujućeg sistema minimalnih naknada, tj. socijalne pomoći namijenjene građanima izloženima siromaštvu.
Europski parlament je u nekoliko svojih rezolucija preporučio zemljama članicama EU-a da izgrade efikasniji suistem socijalnih naknada za svoje siromašne građane i konkretno naznačio da bi socijalne pomoći trebalo osigurati u iznosu koji pojedinca podiže iznad utvrđene linije siromaštva u zemlji.
Prag rizika od siromaštva u Crnoj Gori u prošloj godini po MONSTAT -u, za mjesec dana, je za jednu osobu 189 eura a za
četvoročlanu porodicu sa dvoje djece mlađe od 14 god, skoro 400 eura.
Koliko je daleko rizik od siromaštva od materijalnog obezbjeđenje porodice( MOP) a time i od potreba ljudi za biološkim opstankom, pokazuje da je ono mjesečno, 80 eura za pojedinca i kreće se do 152 eura za porodice sa pet i više članova (MOP je jedino materijalno davanje koje targetira siromaštvo,ostala materijalna davanja iako su preniska kao recimo što je tuđa njega, nužno ne moraju biti vezani za siromaštvo.
Koliko su minimalne potrebe porodice i to bez uračunate rente, pokazuje nam Minimalna potrošačka korpa koja premašuje 800 eura. Uticaj inflacije koji nije mali, ne vidi se na povećanju plata, penzija, socijalnih davanja, jer usklađenja nema.
O problemima nezaposlenih niko ne vodi računa pa njihovi problemi ostaju samo njihovi čak i kada imaju porodicu.
Sve ovo pokazuje zašto je došlo do pogoršanja mjesta Crne Gore na Svjetskom indeksu bijede .
Crna Gora među 157 zemalja, nalazi na 34. mjestu s indeksom 52,6 a kao glavni razlog za ovako lošu poziciju ili problem koji vlada u našoj državi, navodi se nezaposlenost. Ovo je vrlo loš rezultat s obzirom da je Crna Gora na listi za 2021. godinu našla na 64. poziciji sa indeksom 19.
Unaprjeđenje sistema minimalnih naknada -socijalne pomoći, nije važno samo zbog poboljšanja situacije najsiromašnijih, nego je važno i iz aspekta izgradnje socijalno pravednijega društva, dakle u interesu je svih građana.
Sistem treba biti osnažujući tako što korisnike koji primaju socijalnu pomoć a radno su sposobni osnažuje putem programa socijalnih usluga i savjetovanja za uspješno uključivanje na tržišta rada, ali ne tako da bude sredstvo ukidanja prava na socijalnu pomoć.
Socijalna pomoc po radnom angažovanju ne ukida se, već se stopira, tako da po prestanku radnog odnosa ponovo kreće novčano primanje bez čekanja , ali samo u slučajevima ukoliko to zaposlenje nije prestalo zbog samovoljnog napuštanja radnog mesta, kao i greškom i namjerom samog radnika koji je odbio da radi na ponuđenim poslovima.Uslovi na rada i zaštita na radu moraju biti precizno definisani i utvrđeni.
Često se pri zapošljavanju od radnika traži jedno a očekuje mnogo više od toga, posebno kod sezonskog zapošljavanja.
