SAOPŠTENJE ZA JAVNOST
Izvršni odbor USSCG je na današnjoj sjednici razmatrao situaciju koju je proizvela Odluka Ustavnog suda Crne Gore o ukidanju člana 17 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (Zakon PIO), a koja je unijela pravnu nesigurnost i strijepnju kod velikog broja naših članova/ca i građana/ki. Naime, kao što je crnogorska javnost upoznata, Ustavni sud je predmetnom odlukom ukinuo jednu od dvije solucije za odlazak u starosnu penziju po osnovu 64/66 godina starosti za žene i muškarce i 15 godina staža osiguranja. Takvom odlukom zaposleni/e koji ispunjavaju starosnu granicu za prestanak radnog odnosa po sili zakona mogu otići u starosnu penziju pod uslovom da imaju 40 godina staža osiguranja, što je u uslovima neoliberalnog zakonodavstva i prekarnih ugovora i radu skoro neostvarivo prije navršetka 70 ili više godina starosti.
Kako bi se prevazišlo stanje izazvano, najblaže rečeno, nesavjesnom i neodgovornom odlukom Ustavnog suda, Izvršni odbor USSCG odlučio je da Vladi Crne Gore i Skupštini Crne Gore uputi sledeće inicijative:
I – Inicijativa da se, po hitnom postupku, na sjednicama Vlade i Skupštine Crne Gore usvoje izmjene i dopune člana 17 Zakona PIO sa predlogom da iste glase:
“Osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 64 godine života (muškarac i žena) i najmanje 15 godina staža osguranja.
Osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 40 godina staža osiguranja. Osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 30 godina staža osiguranja, od čega najmanje 20 godina efektivno provedenih na radnim mjestima u sektorima metalo-prerađivačke i rudarske industrije na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem.
II – Inicijativa prema Skupštini Crne Gore za razrješenje sudija/kinja Ustavnog suda Crne Gore zbog nestručnog i nesavjesnog obavljanja sudijske funkcije.
Obrazloženje
I – Ukidanjem člana 17 stav 1 Ustavni sud je, na krajnje neprihvatljiv način, ukinuo mogućnost pozitivne diskriminacije prema ženama u odnosu na muškarce za odlazak u starosnu penziju. Prethodno iz razloga što je evidentno da je položaj žena na tržištu rada ranjiviji i neravnopravan sa položajem muškaraca zbog ostvarivanja materinstva, zbog čega one u radnom vijeku ne mogu ispuniti jednak broj godina staža osiguranja kao muškarci. S obzirom da se Odlukom Ustavnog suda traži izjednačenje godina života kao uslova za odlazak u starosnu penziju, a kako se ne bi umanjilo postojeće pravo žena, predloženo je da se žene i muškarci izjednače na 64 godine života i 15 godina staža osiguranja kao uslov za sticanje starosne penzije. Propisivanjem ovakvog uslova stvorio bi se veći prostor za oslobađanje radnih mjesta za mlađe generacije koje čekaju na zaposljenje. Pri tome takođe treba imati u vidu da brojne koleginice i kolege ne bi koristile ovu mogućnost zbog izuzetno niskih penzija već bi se opredijelili da ostanu na tržištu rada do sticanja krajnje starosne granice (66/67 godina života) za prestanak radnog odnosa po sili zakona.
Ujedno, Izvršni odbor USSCG smatra da treba izmijeniti i stav 2 člana 17 Zakona PIO kako bi se ženama i muškarcima omogućilo da ostvare pravo na starosnu penziju sa ispunjenih 40 godina staža osiguranja, bez uslovljavanja sa kumulativno ostvarenom starosnom granicom od 61 godine života kako je to trenutno propisano. Naime, u prethodnom periodu obratio nam se jedan broj zaposlenih koji su ukazivali da su ostvarenjem 40 godina staža osiguranja ispunili svoju obavezu prema Fondu PIO i da ih je nepravedno dodatno uslovljavati sticanjem godina života za odlazak u starosnu penziju.
II – USSCG smatra da je predmetna odluka Ustavnog suda donijeta na nestručan i nesavjestan način zbog čega je neophodno u Skupštini Crne Gore pokrenuti postupak utvrđivanja odgovornosti i razrešenja sa funkcije sudija i sutkinja koji su tome doprinijeli. Bez želje da polemišemo sa, u predmetnoj odluci, zauzetim stavom Ustavnog suda i ulazimo u pravo na slobodno sudijsko uvjerenje, Izvršni odbor USSCG ukazuje da je prilikom donošenja predmetne odluke Ustavni sud napravio više neprihvatljivih propusta koji dovode u pitanje njenu održivost. Dakle, i pored činjenice da je predmet razmatranja bila odredba Zakona koja obuhvata i reguliše prava velikom broju građana/ki Crne Gore, Ustavni sud se oglušio o članove 4 i 45 Zakona o Ustavnom sudu koji propisuju da je rad Ustavnog suda javan i da se isti obezbjeđuje, pored ostalog, održavanjem javne rasprave u postupku pred tim sudom. Takođe, odredbe tih članova propisuju da će Ustavni sud održati javnu raspravu kada ocijeni da je održavanje javne rasprave potrebno, a naročito kada se radi o složenom ustavno-pravnom pitanju. Isto propisuje i član 70 Poslovnika Ustavnog suda koji utvrđuje da će Ustavni sud održati javnu raspravu kada je u postupku potrebno raspraviti složeno ustavno-pravno pitanje. I pored činjenice da se USSCG obratila Ustavnom sudu dopisom od 06.10.2020. godine u kojem je iznijela argumente zbog kojih je trebalo odbiti Inicijativu za utvrđivanje ustavnost člana 17 Zakona PIO i zatražila da nam, kao zainteresovanoj strani, Ustavni sud omogući prisustvo na javnoj sjednici koja je trebalo biti posvećena toj temi, taj dopis, prema našim saznanjima, nije bio dostavljen sudijama/kinjama niti razmatran na sjednici, niti se pominje u obrazloženju predmetne odluke Ustavnog suda. Osim toga, kako iz medija saznajemo, jedna od četvoro sudija koji su glasali za Odluku o ukidanju člana 17 stav 1 Zakona PIO, u decembru mjesecu ove godine ispunjavala je uslov za prestanak sudijske funkcije po osnovu sticanja uslova za odlazak u starosnu penziju. To saznanje nam govori da je Ustavni sud, šest mjeseci prije ispunjenja uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju, po službenoj dužnosti, a shodno članu 7 Zakonu o Ustavnom sudu, bio obavezan da obavijesti predlagača da jedna od sutkinja ispunjava uslov za sticanje tog prava prije isteka mandata, što nije uradio. Takođe, postavlja se direktno pitanje da li je sutkinja kojoj je prestajala sudijska funkcija sticanjem uslova za starosnu penziju bila dužna da se izuzme prilikom odlučivanja zbog konflikta interesa imajući u vidu da joj je od same odluke zavisio produžetak ostanka na sudijskoj funkciji. Naglašavamo da predmetna odluka ne bi mogla biti donijeta da se sutkinja izuzela od glasanja zbog konflikta interesa, jer za takvu odluku ne bi bio obezbijeđen potreban broj glasova (4 glasa) sudija/kinja Ustavnog suda.
Uporište za razrješenje sudija/kinja Ustavnog suda Crne Gore zbog nestručnog i nesavjesnog obavljanja sudijske funkcije nalazimo u sledećim članovima Ustava:
– Član 11 – Vlast je uređena po načelu podjele vlasti na: zakonodavnu, izvršnu i sudsku… Odnos vlasti počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli.
– Član 82 – Skupština bira i razrešava predsjednika i sudije Ustavnog suda.
– Član 121 – Sudija se razrešava dužnosti ako je nestručno ili nesavjesno obavljao sudijsku funkciju.
Unija slobodnih sidnikata Crne Gore u narednih nekoliko dana podnijeće Vladi i Skupštini Crne Gore navedene inicijative uz obrazloženje. Takođe, USSCG poziva sve zainteresovane nevladine i druge organizacije da se pridruže našim inicijativama ukoliko podržavaju stavove iznijete u njima.
