Taman kad smo pomislili da je starim narodnim jelima odzvonilo, ovih dana aktuelizovali su njihovu vrijednost cijene kolašinskog kačamaka. Vodi se polemika, na nacionalnom nivou koliko bi trebalo da košta cijena porcije.
To nas je podstaklo da vas podsjetimo da je i u rožajskoj kuhinji kačamak zauzimao značajno mjesto.
Danas je sve manje osoba koje ga spremaju. Neki što ne znaju, drugi zbog toga što su namirnice za pripremu tog jela skupe, treći, pak, jer za pripremu treba vremena i vještine.
Rožajski kačamak je, uistinu, unikatan i nema kopiju.
Orginalan je po tome što su se naše bike i majke za to jelo pripremale tako što su sijele kolomboć (kukuruz), sušile šišarke( klipove) i slale u vodenicu, pa umljeveno žito (brašno) čuvale u drvene sanduke (naćve).
I tehnika kuvanja kačamaka bila je orginalna.
Da podsjetimo da se zagrijavala voda u šerpi ili loncu sa ovrijeslom. U ključalu vodu sipalo se brašno koje se kuvalo oko “sat vremena”.
Nakon toga slijedilo je presipanje smjese u tepsiju u kojoj se brka drvenom, većom, kašikom i preliva kombinacijom topljenog sira i kajmaka.
Rešad Kalač
