Poštovana porodice Sijarić, dragi prijatelji,
Odlaskom književnika Safeta Sijarića, neumornog putnika, dobrog čovjeka, pažljivog posmatarača i beskrajno zanimljivog pripovjedača ostali smo bez pisca koji je osluškivao bilo i damare svoga naroda i pisao njegovim jezikom. Malo je autora, koji su savremenom čitaocu otktili takvu riznicu jezičkog blaga kao što je to učinio Safet u svojim pripovjetkama i romanima.
U stalnom traganju između “roda” i “doma”, od Godijeva do Sarajeva i Novog Pazara, kaligrafski precizno, a suštinski duboko ispisao je opus autentične književnosti za trajnu baštinu bošnjačkog naroda i našeg jezika, koji će tek čitati, istraživati i značenjski otkrivati buduće generacije.
Samo teme refleksija okrutnosti i nježnosti u običajnom moralu, iz njegove proze može biti izvorište za višedisciplinarne studije.
Safetov odlazak je ogroman gubitak za porodicu, prijatelje i sve ljude koji su ga makar jednom sreli, posebno za bošnjačku književnost i kulturu uopšte. Ali njegovo djelo obavezuje na ponos i trajno sjećanje.
Molimo Uzvišenog Boga da mu podari dženetske bašče, a porodici i prijateljima sabur i selamet.
Primite izraze najdubljeg suosjećanja.
U ime Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori
Suljo Mustafić
