Sumiranjem i analiziranjem dobijenih rezultata, možemo konstatovati da nijedna institucija u Crnoj Gori nema u cjelosti sve elemente pristupačnosti za osobe oštećenog vida. Ako posmatramo pojedinačno, najviše elemenata pristupačnosti imaju JU Centri za socijalni rad i lokalne samouprave, a najmanje centri, instituti i direkcije.
Savez slijepih Crne Gore sproveo je Monitoring primjene člana 33 Zakona o zabrani diskriminacije lica s invaliditetom baziran na slanju zahtjeva za slobodan pristup informacijama. Prikupljanje podataka je realizovano u periodu od 01. marta do 04. jula 2022. godine. Zahtjevi za slobodan pristup informacijama poslati su u periodu od 10. do 25. februara 2022.godine. Poslato je ukupno 168 zahtjeva. Dobijeni rezultati ovog monitoringa nadovezuju se na rezultate istog istraživanja koji su objavljeni 2020. godine.
Većina državnih organa, organa državne uprave, organa jedinica lokalne samouprave, javnih preduzeća i drugih pravnih lica koja vrše javna ovlašćenja nijesu ispoštovala član 33 Zakona o zabrani diskriminacije lica s invaliditetom.
Najčešći element pristupačnosti koji se nalazi u institucijama su natpisi na Brajevom pismu na vratima.
Pristupačne informacije su veoma rijedak slučaj. U većini slučajeva, institucije su prilikom davanja odgovora uzimali u obzir informacije koje su postavljene na veb sajtu. U vrlo malom procentu su izrađeni materijali na Brajevom pismu. Svakako, treba pohvaliti dobre prakse institucija koje materijale štampaju na Brajevom pismu.
Pristupačnost sajta je prisutna, iako bez objašnjenja da li se pristupačnost sajta ogleda u obezbjeđivanju kontrasta, uvećanja slova, mogućnosti korišćenja čitača ekrana, čitljivih pdf dokumenata i slično.
Pojedine institucije su dostavljale informacije i o posjedovanju taktilnih traka vodilja. Možemo konstatovati da su taktilne trake vodilje najmanje zastupljen element pristupačnosti.
Ako se sagleda situacija od monitoringa do monitoringa, situacija nije ohrabrujuća.
Kako se može vidjeti iz prikazanih rezultata, neke od institucija koje su bile predmet monitoringa, u svojim odgovorima navode da nijesu državni organi, ali to ne znači da ne bi trebalo razmišljati o primjeni i uvođenju elemenata pristupačnosti. Ovdje napominjemo da Pravilnik o standardima web pristupačnosti važi i za sve privatne subjekte.
Najčešći razlozi koje navode institucije zbog kojih izostaju elementi pristupačnosti su:
- Preseljenje prostorija
- Arhitektonske barijere (stare zgrade)
- Preseljenje osoblja, odnosno mijenjanje kancelarija
- Finansijski izdaci koji se smatraju “velikim“
Zakon o zabrani diskriminacije lica s invaliditetom stupio je na snagu 14. jula 2015. godine, a prema članu 33, da je ispoštovan rok od 18 mjeseci, značio bi da se već 14. januara 2017. godine moglo govoriti o jednakom tretmanu, poštovanju ličnosti, uvažavanju različitosti i dostojanstva, te primjeni prava koja se odnose na osobe oštećenog vida.
Datuma, 20. 03. 2020. godine, na osnovu prikupljenih rezultata sprovedenog monitoringa, prvi put se nije moglo konstatovati da su institucije doprinijele smanjenju stepena diskriminacije osoba oštećenog vida. Nažalost, situacija se ni do dana 12. 10. 2022. godine nije promijenila.
Trenutna situacija ne ohrabruje osobe oštećenog vida da se aktivnije uključe u društvene tokove. Prije svega, mislimo na:
- Oblasti samostalnog života, samostalnog kretanja, pristupa informacijama, obrazovanja, zapošljavanja, učešća u političkoj, ali ni u umjetničkoj sferi…
S obzirom na to da na svakom koraku, osobe oštećenog vida, nailaze na nepristupačnost, možemo konstatovati i prisustvo neposredne diskriminacije, od strane institucija koje su bile predmet monitoringa.
Da li će se nastaviti praksa donošenja Zakona koji se neće implementirati, već stajati kao štrik u odrađenim obavezama?
Da li inspekcijski organi izvršavaju provjeru poštovanja člana 33 ZZDLSI na terenu, opominju i kažanjavaju shodno odredbama pomenutog Zakona?
Da li će se u Crnoj Gori i dalje tvrditi da su ljudska prava skupa, neostvariva i nedostižna?
