Promjena ustavne norme koja određuje poziciju i status jezika autohtonih naroda u Crnoj Gori, ne samo zbog njene ustavne zaštite, morala bi biti plod ozbiljnog sagledavanja socio-lingvistickih i političkih argumenata, u dužem vremenskom periodu, i postizanja širokog konsenzusa u svim segmentima društva, saopšteno je iz Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori.
Kako navode, postojeća ustavna rješenja nisu savršena, o njihovoj se primjeni ili manjkavosti može i treba diskutovati.
“Svakako treba analizirati nekvalitetnu zakonsku razradu i nedosljednu primjenu tih rješenja u obrazovnom sistemu, javnim službana i javnim medijskim servisima. Smatramo da bi, u ovom vremenu, puna i dosljedna implementacija ustavnih rješenja trebala biti predmetom razgovora, a ne redefinisanje ustavnih odredbi oko kojih nema saglasnosti i što bi moglo produbiti podjele u društvu. Rezultati popisa su statistička kategorija, a utemeljenost određenih nacionalnih, kulturnih i jezičkih identiteta su historijska konstanta i to ne može zavisiti od efemernih statističkih pokazatelja”, navodi se u saopštenju.
Dodaju da, ukoliko bi došlo do bilo kakvih razgovora o novim ustavnim aranžmanima mora se imati u vidu da su jednako autohtoni i utemeljeni svi narodi u povijesnoj i društvenoj realnosti Crne Gore, a njihovi jezici predstavljaju dio jezičkog miljea i ukupnog kulturnog nasljeđa.
“U tom smislu, Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori ukazuje na neophodnost širokog društvenog dijaloga i saglasja o svim otvorenim pitanjima, ali i potrebu uvažavanja utemeljenosti bošnjačkog naroda i bosanskog jezika na prostoru Crne Gore. Za nas nije prihvatljivo favoriziranje i izdvajanje bilo kog jezika kao povlaštenog u odnosu na jezike drugih autohtonih naroda. Ukoliko bi se išlo u smjeru izmjena postojećih ustavnih rješenja poručujemo da bošnjački narod smatra sebe u potpunosti ravnopravnim u društvenom i državotvornom biću Crne Gore”, zaključuju u saopštenju.