Poslanik Bošnjačke stranke Admir Adrović kazao je danas u Skupštini da kašnjenja u plaćanjima između preduzeća predstavljaju jedan od ključnih uzroka nelikvidnosti u crnogorskoj ekonomiji.
” Prema analizama, mala i srednja preduzeća, koja čine većinu privrednih subjekata u Crnoj Gori, posebno su pogođena ovom praksom. Usporavanje priliva gotovine može dovesti do niza negativnih efekata, uključujući poteškoće u isplati plata, kašnjenja u plaćanju dobavljačima i nemogućnost ulaganja u razvoj”.
Adrović je naveo i primjer kaskadnog efekta kašnjenja kada se jedan od vodećih građevinskih investitora u Crnoj Gori suočio se sa kašnjenjem isplate sredstava iz ugovora sa javnim sektorom.
” Ovo kašnjenje se prenijelo na podizvođače, koji su morali odlagati plaćanja sopstvenim dobavljačima i radnicima. Cijeli lanac dobavljača postao je nelikvidan, što je dovelo do zatvaranja nekoliko manjih kompanija koje nisu imale rezerve za takve situacije”.
Istakao je i neke specifične izazove kao što je slaba sudska naplata potraživanja.
” Imamo preduzeća koja pokušavaju da pravnim putem naplate svoja potraživanja često nailaze na dugotrajne i skupe sudske postupke. U prosjeku, rješavanje privrednih sporova može trajati više od godinu dana, što dodatno otežava ovu situaciju” .
Pomenuo je i nedovoljno razvijen sistem faktoringa, nedostatak povjerenja između poslovnih subjekata i ekonomsku zavisnost od inostranih faktora.
“U razvijenim ekonomijama, faktoring (prodaja potraživanja finansijskim institucijama) je efikasan alat za prevazilaženje problema likvidnosti. Međutim, u Crnoj Gori faktoring nije dovoljno razvijen, što ograničava mogućnosti preduzeća da se zaštite od kašnjenja plaćanja. Takođe, ovaj problem izaziva i nedostatak povjerenja između poslovnih subjekata. Visoka stopa kašnjenja u plaćanjima dovela je do toga da mnogi preduzetnici odbijaju davati robu ili usluge na odloženo plaćanje. Ekonomska zavisnost od inostranih faktora isto utiče jer veliki broj crnogorskih firmi zavisi od uvoza i stranih partnera. Kašnjenja u isplati lokalnih obaveza često su posljedica kašnjenja u naplati od međunarodnih klijenata. Dakle, kašnjenja u plaćanjima predstavljaju ozbiljan problem za crnogorsku privredu”, poručio je Adrović.
Adrović je kazao i da je osnovna intencija Zakona o rokovima izmirenja novčanih obaveza da ubrzan platni promet.
” Rokovi za plaćanje obaveza od 30 dana, odnosno u nekim specifičnim situacijam do 60 dana doprinijeće efikasnijem platnom prometu. Ovaj model smanjuje nelikvidnost u privredi i omogućava preduzećima da brže raspolažu sopstvenim sredstvima. Mali preduzetnici, koji su često u nepovoljnom položaju u odnosu na velike sisteme, imaće bolju osnovu za stabilno poslovanje. Pravovremena naplata obaveza smanjuje rizik od zatvaranja firmi zbog dugova. Javne institucije koje na vrijeme izmiruju svoje obaveze podstiču povjerenje u državu i pravni sistem. A transparentnost u finansijskom poslovanju doprinosi stabilnijem poslovnom okruženju. Ovaj zakon može uticati i na smanjenje pravnih sporova”.
Poslanik Adrović je pomenuo i određene izazove koji potencijalno mogu nastati prilikom sprovođenja Zakona.
” Institucije koje imaju kašnjenja u prilivu sredstava mogu imati poteškoće da poštuju rok od 30 dana. Ovo može izazvati dodatni pritisak na državni budžet. Takođe, i ograničena primjena sankcija. Efikasnost zakona zavisi od mehanizama za kontrolu i kažnjavanje. Ako inspekcije ili sudovi ne sprovode zakon dosljedno, efekti će biti ograničeni. Pomenuću i uticaj na ugovornu slobodu. Ograničavanje rokova plaćanja može biti problematično za specifične ugovore gdje su duži rokovi uobičajeni (npr. građevinski sektor). A negdje imamo i mogućnost kreativnog zaobilaženja zakona. Preduzeća mogu zloupotrebljavati pravne praznine, kao što su zaključivanje aneksa ugovora kojim se rokovi plaćanja neformalno produžavaju”.
Adrović je na kraju zaključio da kašnjenja u plaćanjima nisu samo ekonomski problem, već i društveni izazov.
” Ovaj zakon ima potencijal da značajno unaprijedi poslovno okruženje u Crnoj Gori. Ipak, njegova efikasnost zavisi od dosljedne primjene i prilagođavanja specifičnim okolnostima. Uz dodatne kontrole, strože sankcije i podršku malim preduzećima, zakon može postati ključan za stabilizaciju i razvoj privrede”.
