NAŠ DOM
Svi mi imamo po jedan kutak
Određen za samovanje
Majka je u prvoj sobi
Koja miriše na dunje
Na zidu: slika nas djece
Tako da ona s nama često razgovara
Brat je u svijet otišao
U njegovoj ga sobi čekaju
Djetinjstvo
I par čistih košulja
Koje majka brižljivo ĉuva
Sestre su u trećoj sobi
Na bijelom platnu izvezuju
Snove djevojaĉke
O sebi
Nema potrebe da govorim
PISMO IZ MENI NEPOZNATOG GRADA
Kako provesti ovu noć
U nepoznatom gradu; sam?!
Gdje osim uličnih svjetiljki
Ni jednog prijatelja, niotkud
Iz ovog grada – gnijezda tuđe sreće
Kako svoj bol da objelodanim?
Zoja!
Kome od srca stegnuti ruku
Koga zaboljeti za srce?
ŽRTVA
(odlomak)
Pokolj Kolašina
(27- 28 juna 1858.)
Rumenom se dan najavi zrakom
Prva puška s Tare se oglasi
U znak kobni Kolašinu gradu
Plotun ljuti u tren proprati ga
Sa svih ĉùkā blizu Kolašina
Opšti halak presjeĉe tišinu
U gnijezdu ptica uplaši se
Reskīm krikom mir jutra kidaše
A u gradu gdje se ko zatek'o
Na tren stade k'o pred kijametom
Zabezeknut silinom udara
Hitajući iz prvog koraka
Svome pragu i svome odžaku
O svojoj se muci svak zabavi
Majke nijemo djecu zaklanjahu
Prinoseći nejaĉ ka grudima
Tijelom svojim da ih saĉuvaju
Od dušmanske mržnje neizmjerne
Od siline kojom nadirahu
Na kapije i gradske bedeme
Turske snage što u gradu bjehu
A njih bješe kudikamo manje
Sa molitvom Tvorcu na usnama
Da im pruži snage i kuveta
Latiše se ljutoga oružja
Zaskoĉiše u stare busije
Oštre kame na suncu sijahu
Handžari se reski potezahu
Urlik snage, vrisak umiranja
Kolašinske ispuni sokake
Cika žena, ljuti pisak djece
Tad krv ljudska šiknu klobucima
Dim se nadvi nad turskom utvrdom
Grozni plamen paraše nebesa
Onaj koji razuma imaše
Rekao bi džehenem oživje!
***
Slijede vijesti sa Srednjeg istoka.
Još jedan propao pokušaj izmirenja
Na Šat el Arabu.
Onaj koji se ne sjeća Vijetnama. Onaj koji nije
Bio rođen u vrijeme rata Vijetnamskog, da podsjetimo:
Tada je posuto 72 miliona litara
herbicida i drugih sredstava za uništenje:
Sve te količine otrova spustile su se u vidu
magle ili sa kišom, na 1,7 miliona hektara šuma;
mangova i pirinčanih polja. U toj količini sadržana su
i 44 miliona litara ozloglašenog “žutog agensa”. Ko to
nije video, ko u sve to ne vjeruje,
neka slobodno pođe na čas savremene historije
granica: Irak – Iran!
Vatra guta naftonosna postrojenja
vatra guta pasdarane i djecu
A rađa udovice.
Allahu ekber!
Allahu ekber!
STREMIŠ LI ISTINI
Jevremu Brkoviću
Stremiš li Istini, otkriješ li lice
Sa svih će te strana napast nemilice
Kidisaće kopljem, lukom, strijelom
Da pogase zvijezde nad visokim ĉelom
Udariće hajkom; s leđa, s boka
Da prekinu nemir tvoga krvotoka
Zidaće legume, skivati okove
Vadiće ti oči – da ugase snove
U neslavnoj borbi, u memli, u tami
Baciće ti tijelo da vječito čami
Da ne vidiš nikad kako sunce sviće
Bićeš i Vujadin: Radojica bićeš
Ti; koji ih uĉiš kako da se ljubi
Uvijek bićeš onaj što zaviĉaj gubi!
SVE SU MI UZELI
Sve su mi uzeli
(Priča mi Meho Baraković)
Ama baš sve!
Plavetnilo trebinjskog neba
Toplinu trebinjskog doma
Moj ružičnjak – biblioteku
Sa preko šest tisuća tomova
Uzeli su mi sve
Objavljene knjige
I one koje su tek trebale
Ugledati svjetlost dana
Uzeli su mi moje Trebinje
I Trebišnjicu. I Begov konak
Sve su mi uzeli!
GIZEM
Zagledan u lice njeno
Kao tek rascvalu ružu da gledam
A pogledi kad nam se sretoše
U beskrajno se more plavetnila utopih
Kad ruke nam se dotakoše
Nečujno rekoh sebi
Vrijedilo je odvažiti se na tako dalek put
Što dovede me u ovaj nepoznati mi grad
Koji gizdavo se uzdiže
Na obalama carske rijeke Seyhan
Zbog ove svjetlosti što iz očiju njenih zrači
Zbog ovog plamena
Što sa obraza njenih me grije
Vrijedilo je doći u Adanu!
Adana. 10. 02. 2011.
**
Safet HADROVIĆ VRBIĈKI, rođen 1. oktobra 1952. godine, u selu Donja Vrbica, opština Petnjica, Bihor. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Beranama. Diplomirao na Pravnom fakultetu u Podgorici.
Svoje književne radove objavljivao je na stranicama mnogih književnih glasila širom ondašnje Jugoslavije, duže od ĉetrdeset godina.
Piše: poeziju, prozu, eseje, reportaţe, putopise i književnu kritiku.
Za svoje knjiţevno stvaralaštvo dobio je više knjiţevnih nagrada i priznanja.
Književna nagrada “Sabit Užiĉanin”, za tragediju “Žrtva”, koja je proglašena knjigom godine u Sandžaku, za 1994. godinu.
Književna nagrada: “Blažo Šćepanović”, za zbirku pjesama: “Lovci na školjke”, koja je izabrana kao najbolja pjesniĉka zbirka iz Srbije i Crne Gore, za 2000. godinu, na anonimnom konkursu (meču 35. prispjelih rukopisa).
Priznanje: “Ore e maleve”, za najbolje literarno djelo “Žrtva”, prevedeno na albanski jezik (2014.) godine.
Po motiivme tragedije: “Žrtva”, snimljen je dugometražni igrani film u Anadoliji (Turska) 2005. god.
Film snimio: Sulejman Kupusović, reţiser iz Sarajeva: struĉni konsultant: Prof. dr Rasimu Muminović.
Film je arhiviran u Ankari.
Po motivima iste knjige, odrađena je pozorišna predstava: Pozorište “Istref Begoli”. Režija: Ismet Nikĉi. Fragmentarna izvjedba: Rožaje 2014. u sklopu manifestacije “Ore e maleve”.
Dobitnik je najvećeg priznanja Opštine Rožaje, za poseban doprinos iz oblasti kulture: nagrada “30 septembar”, za 2015. god.
Priznanje: “Ibrahim Rugova”, za autentiĉno predstavljanje bošnjaĉkog književnog stvaralaštva u svijetu: Klub letrar “Podurgi”, Istog 2016. godine.
“Poĉasno pero albanskog jezika”, priznanje dodijeljeno od strane albanskog PEN – Centra, Tirana 2017. godine.
Pero Ćamila Sijarića za 2018. Književna nagrada dodijeljena od strane Bošnjaĉkog Nacionalnog vijeća Sandžaka, za cjelokupno književno umjetniĉko stvaralaštvo i ukupan dopinos afirmaciji bosanskog jezika u Sandžaku.
Od strane Pedagoškog zavoda Crne Gore; od 2007. godine, pa nadalje, zastupljen je u redovni školski program:
NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO dodijeljena od strane društva pisaca opštine Peć 2022.
NAGRADA “AVDO MEĐEDOVIĆ” za 2023.godinu, dodijeljena od strane Bošnjaĉkog vijeća u Crnoj Gori.
Dobitnik je i nagrade “Zaim Azemović” za 2024. godinu.
ĈITAJ I SANJAJ SVOJE ĈUDO, ĉitanka za šesti razred devetogodišnje osnovne škole. Priredili: Ljubomir Kovaĉević, Radinka Vuĉković – Ćinćur.
Pjesme su mu prevedene na više jezika: bugarski, makedonski, albanski, njemaĉki, francuski, švedski, slovenaĉki, turski, engleski i farsi (persijski).
U vremenu od 1992. do 2002. godine, bio je zvaniĉni Predsjednik Udruženja pisaca Sandžaka, sa sjedištem u Novom Pazaru.
Predsjednik je Udruţenja bošnjaĉkih pisaca Crne Gore.
Godinama se bavio i ţurnalistikom. Bio je aktivni novinar sljedećih publikacija i javnih glasila: “Sloboda” – Berane, “Sandžaĉke novine” – Novi Pazar, Televizija APR – Roţaje, “Politika” – Beograd.
Idejni je osnivaĉ i nekoliko godina bio glavni i odgovorni urednik revije “Bošnjaĉkje novine”.
Zadnjih godina je posvećen svom književnom radu.
Uĉestvovao je na svjetskim festivalima poezije: 42 Sarajevski DANI POEZIJE, 20 – 25. 05. 2003. godine,(Sarajevo BiH);
Svjetski dani kulture, Luksemburg, maj 2009. god. Adana (Turska) februar, 2011.
Drugi Svjetski kongres pjesnika, Teheran – Širaz (4 – 15. okotbar 2001. godine);
Svjetski dani kulture, Luksemburg, mart, 2018. god.
Do sada je objavio sljedeće knjige:
Ne reci nikom, (poezija) 1988.
Zoja, (poezija) 1991.
Iskopavanje vatre, (poezija) 1993.
Kurban (tragedija u tri ĉina) 1993.
Žrtva, (tragedija Kurban, drugo izdanje) 1994.
Progoni i politički procesi u Sandžaku od 1992-1996. (knjigu priredili: Vasvija Gusinac, Fehim Kajević i Safet Hadrović Vrbiĉki);
Ne mere to tako bolan (antiratna poema) 1997.
Patke na legalu (poezija) 2001.
BOŠNJACI muslimani: NAROD vjera KULTURA (studija) 2001.
Lovci na školjke, (poezija) 2001.
Ţrtva, (tragedija) treće izdanje 2003.
Orfejeva lira, (poezija) 2003.
Izgon kao sudbina, (eseji) 2004.
Pjesme iz provincije, (poezija) 2004.
Ezopov vrt, (poezija) 2008.
Labudova pjesma (haiku poezija) 2008.
Pod cvijetom vješala, (Izabrane pjesme). Izbor i pred- govor izvršio
Faruk Dizdarević. Izdavaĉ: “Almanah” – Podgorica (2009);
Paukova mreža, književne priĉe. Izdavaĉi: “Obod” – Cetinje
Udruženje bošnjaĉkih pisaca Crne Gore – Rožaje. Cetinje – Rožaje, godine;
Viktima, (tragedija “Žrtva”, objavljena na albanskom jeziku) Priština, 2014.
Bolest trava zavičajnih, (Izabrane pjesme) Izbor i predgovor: Prof. dr Zorica Radulović. Izdavaĉ: Centar za kulturu – Bihor, Petnjica.
Tarih, (antologija antiratne poezije Bošnjaka); 2017. godine.
Projekat podržan od strane Ministarstva kulture Crne Gore.
Sermija, (antologija prozne književnosti Bošnjaka Sandžaka i Crne Gore); 2020.
Orfeji Bihora od epike do poetike (tom 1) 2022.
Orfeji Bihora pričam ti priču (tom 2) 2022.
Žrtva (peto izdanje) 2022.
Zastupljen je u dvadesetak antologija poezije; od ĉega jedna Antologija pod nazivom: Vetrove ot Ibar, (na bugarskog jeziku) Pernik 2007. a druga pod nazivom: A window to the world poetry
(2), na engleskom i farsi (persijskom) jeziku: Teheran 2011. godine.
Zastupljen je u sljedećim Leksikonima:
Poznati Bošnjaci Sandžaka i Crne Gore. Priredio: Dr. Mustafa Memić. Izdavaĉ: MATICA d.j. 1., Sarajevo, 1998. godine;
Ko je ko u Bošnjaka, Priredio: Atif Purivatra. Izdavaĉ: Vijeće kongresa bošnjaĉkih intelektualaca, Sarajevo 2000. godine;
Leksikon, Bošnjaka / muslimana Crne Gore, Prire- dili: Prof. dr Šerbo Rastoder, akademik i Mr. Sait Šabotić. “Almanah”, Podgorica, 2016.
Leksikon znamenitih Bošnjaka, Priredio: Dr. Nazif Veledar.
Izdavaĉ: “Preporod”, Sarajevo, 2017. godine.
Enciklopedija Bošnjaka; priredio: Dr Nazif Veledar. Izdavaĉi: Udruženje Bosanski kulturni centar u Prijedoru & Fondacija za stipendiranje uĉenika i studenata “Idriz Jakupović”, Prijedor,
Sanski Most 2021. godine.
O književnom stvaralaštvu Safeta Hadrovića Vrbiĉkog, pisali su: Dragomir Brajković, Srba Ignjatović (Beograd); Fatima Muminović, Prof. dr Rasim Muminović, Mustafa Smajlović,
Almir Zalihić, Fehim Kajević (Sarajevo), Tomi- slav Marijan Bilosnić (Zagreb); Milorad Joksimović, Braho Adrović (Berane);
Enes Dazdarevuć, Prof. dr Redţep Škrijelj, Omer Turković,
Redžep Nurović (Novi Pazar); Prof. Alija Dţogović (Peć); Husein Bašić (Podgorica); Prof. dr Ferid Muhić, Šefkija Boranĉić
(Skoplje); Rasim Ćelahmetović, Faruk Dizdarević (Priboj) ; Zoran Raonić, Isak Kalpaĉina (Pljevlja); Prof. dr Zorica Radulović, Mr. Sait Šabotić (Nikšić); Prof. Mirsada Šabotić (Roţaje); Sanela Halković (Sjenica) Jonuz Fetahi, Akademik Redţep Feri, Ibrahim Kadriu, (Priština), Prof. dr Zenjepe Alili Redţepi, Prof. dr. Ejup Ajdini (Tetovo); Petrit Paljushi, Akademik Prof. dr Sadik Bejko (Tirana); Miraš Martinović (Herceg Novi), Božidar Proroĉić (Cetinje) i dr.
Živi i radi u Rožajama i Vrbici.
Pripremio: Enver Muratović
