Danas se navršava 26 godina od zločina u Kaluđerskom lazu – događaja koji je ostavio neizbrisiv trag u kolektivnom pamćenju našeg kraja. Na tom mjestu, koje je trebalo biti put spasa za izbjeglice s Kosova, ugašeni su životi 21 nevine osobe, među kojima su bila djeca, žene i starci.

Kao čovjek, kao Rožajac i kao neko ko duboko vjeruje u ljudskost i pravdu, osjećam moralnu obavezu da se sjećam tih žrtava i da podsjećam na potrebu za istinom i odgovornošću. Zločin u Kaluđerskom lazu nije samo rana na savjesti našeg društva, već i opomena da se zlo može dogoditi kada institucije zakažu, a ljudskost se zanemari.

Dvadeset i šest godina kasnije i dalje tišina. Pravda još nije zadovoljena, niko nije odgovarao za ovaj zločin, a porodice žrtava nisu obeštećene. Ne postoji ni adekvatno spomen-obilježje, koje bi odalo počast stradalima i opomenulo buduće generacije.

Ali, ne bolujemo svi od zaboravnosti-ima nas koji i dalje pamtimo, koji svakog aprila osjetimo težinu tog gubitka i osjećamo odgovornost da čuvamo uspomenu na nevine živote ugašene u Kaluđerskom lazu. Mi, koji vjerujemo da se zločini ne smiju prećutati, da žrtve zaslužuju istinu, a njihove porodice pravdu i dalje ćemo podizati svoj glas protiv zaborava i nepravde, ma koliko godina prošlo.

U ime svih nas koji vjerujemo u pravdu, istinu i ljudsko dostojanstvo, pozivam nadležne institucije da preispitaju ovaj slučaj, obezbijede pravdu za žrtve i njihove porodice, jer samo tako možemo graditi društvo koje uči iz prošlosti i teži boljoj budućnosti.

Neka sjećanje na nevine žrtve Kaluđerskog laza bude vječno, a naša borba za pravdu i istinu neumorna.