Danas je u prostorijama OŠ “25. maj”, u prisustvu članova porodice, prijatelja i kolega održana komemorativna sjednica povodom iznenadne smrti dugogodišnjeg direktora te obrazovne ustanove Safeta – Saja Feleća.

Prisutnima na sjednici obratio se direktor Adnan Hadžić čije obraćanje prenosimo u nastavku:

“Poštovani članovi porodice Feleć, uvažene koleginice i kolege,dragi prijatelji,

Otvaram komemorativnu sjednicu povodom smrti našeg cijenjenog kolege i dugogodišnjeg direktora OŠ „25. maj“ Rožaje Safeta – Saja Feleća. Molim da minutom ćutanja odamo počast uvaženom direktoru Feleću.

Uvaženi prijatelji, nisam mogao ni da naslutim da ću baš ja, sa ove pozicije, biti u situaciji da se opraštam od dugogodišnjeg direktora ove ustanove, a svog prijatelja i mentora, Safeta-Saja Feleća.

Teško mi je da ostanem pribran, jer sam svjestan kakvu sam podršku i prijatelja izgubio i koliku će prazninu njegov odlazak ostaviti u ovom kolektivu, u ovoj opštini, kao i u cjelokupnoj prosvjetnoj zajednici.

Safet-Sajo Feleć je rođen 1950. godine. Osnovnu i srednju školu je završio u Rožajama, a fakultet istorije i istorije umjetnosti u Skoplju. Pripadao je prvoj generaciji rožajskih gimnazijalaca, a zatim i profesora, koji su se po okončanju studija vratili u svoje Rožaje i tu zasnovali radni odnos.

Dugogodišnji rad u prosvjeti i rukovođenje ovom ustanovom gospodina Feleća, ostaće nesumnjivo upamćeno u životu naše škole, naše sredine, pa i naše države, a njegova stručnost i predanost služili su i služiće kao primjer svim prosvjetnim radnicima na ovim prostorima.

Svom poslu je pristupao profesionalno, temeljno i mudro. Stajao je pred izazovima vjerujući u razgovor, toleranciju i argument. Teret odgovornih poslova kojima se bavio nosio je mirno i savjesno, vodeći računa o ljudskim potrebama, uz najdublje razumijevanje za svoje kolege. Bogata profesionalna i društveno-politička karijera mu nisu bile prepreka da se posveti svojim najbližima, porodici i prijateljima.

Njegova inteligencija, duh, otvorenost, kosmopolitizam i optimizam, siguran sam, biće dio kolektivnog sjećanja svih Rožajaca, pogotovo nas prosvjetnih radnika.

Sajo je bio svima prijatelj. Uvijek vedar, veseo, jednostavan i ljekovit i kao takav unosio je mir, toplinu i smijeh u živote svih nas, koji smo imali čast da provodimo vrijeme sa njim. Zato je ovaj rastanak sa uvaženim kolegom i prijateljem težak. Ne samo za njegovu porodicu, prijatelje i kolege, već za sve koji su imali priliku makar jednom da se sretnu sa njim.