Svjetski dan borbe protiv siromastva obilježava se svake godine 17. oktobra.Taj dan Generalna skupština Ujedinjenih nacija službeno je proglasila 1993. godine.
Namjera proglašenja ovog dana je upozorenje na rastući problem siromaštva, manjak materijalnih dobara osoba, koji utiču na kvalitet života i mentalno zdravlje, isključenost iz društva, nezaposlenost, nedostatak perspektive i osjećaj nemoći koji prati siromaštvo i socijalnu isključenost.
Smisao obilježavanja ovog dana nije samo podizanje javne svijesti o problemu već i zajednička borba svih nas, od lokalnog do državnog nivoa, preko nevladinih organizacija kako bismo svima omogućili život dostojan čovjeka, bez siromaštva i socijalne isključenosti putem solidarnog sistema, mreža pomoći i podrške.
Moramo imati barem dva cilja a to je zadovoljavanje egzistencijalnih potreba socijalno ugroženih i omogućavanje boljeg kvaliteta života kroz sistemsku podršku.
Iza nas je težak period pandemije a onda je stigla kriza hrane i energije.
Raslojavanje društva je sve evidentnije u našem društvu. Posebno ugroženi se nalaze među
djecom, osobama starije životne dobi, nezaposlenim , osobama s invaliditetom,penzionerima, jednoroditeljskim porodicama , energetski siromašnim osobama, raseljenim licima, beskućnicima, porodicama čiji su članovi korisnici psihoaktivnih supstanci, alkohola i kocke, pripadnicima Roma i Egipćana .
Upravo zbog toga, država Crna Gora mora pod hitno, Banka hrane o tome govori duže od decenije, donijeti važan strateški dokument, a to je Strategija za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti, koji će biti posvećen prevenciji siromaštva i socijalne isključenosti kao i aktivnim mjerama umanjenja siromaštva, onih koji su u njega zapali.
U strateško opredjeljenje, ključne su mjere i aktivnosti koje osiguravaju građanima široku lepezu socijalnih, zdravstvenih i obrazovnih usluga i prava u cilju prevencije rizika od siromaštva i socijalne isključenosti.
-Moramo osigurati prehranu za socijalno ugrožene građane preko Narodnih kuhinja i socijalnih prodavnica ili bonova za hranu i higijenu.Kolike cijene hrane nas očekuju niko ne može ni da nasluti. Užina u školi je ključna da bi se osiguralo da djeca dobiju hranjiv obrok a i rješava nesigurnosti ishrane kod kuće kod socijalno ugroženih.
-Stambeni fond za porodice i pojedince koji ne mogu priuštiti odgovarajuće stanovanje se mora graditi kroz takozvano socijalno stanovanje koje nije nasledivo već dato na korišćenje a onima koji se već nalaze u siromaštvu, stanarina se mora plaćati ili adaptirati prostiri koji se ne koriste, u te svrhe.
-Ne smijemo dopustiti u ovako neizvjesnoj zimu da bude ljudi bez ogrijeva i struje samo zato što žive u nemaštini.Možemo očekivati samo pogoršanje situacije jer dolazi zima a samim tim troškovi grijanja će biti veći, mogućnosti da se zaradi dnevnica će biti sve manje.
-Moramo obezbijediti stipendiranje učenike i studenata, lošeg imovinskog stanja radi umanjenja siromaštva djece i izjednačavanja šansi. Nikako nije dobro što djeca iz siromašnih porodica nemaju školski pribor i tehnička pomagala a posebno je loše što nemaju čak ni udžbenike u srednjoj školi i dalje, što ih navod na do prekid školovanja i zadržavanja u zoni nemaštine kao i njihove roditelje. Obrazovanjem se siromaštvo smanjuje.
-Osobama starije životne dobi, socijalno ugroženima i licima sa invaliditetom, se moraju obezbijediti lijekovi kako bi propisane terepije ljekara bile sprovedene. Država treba da uvede maksimalan iznos novca koje može platiti zdravstveno osigirani građani za lijekove i medicinske preglede, tokom godine. Sve preko toga, mora se refundirati.
-Porodicama ispod dohodovnog minimuma, koji mora biti hitno utvrđen, osim pomenutog, mora se obezbijediti besplatno korišćenje predškolskih ustanova a osnovcima srednjoškolcima užina i prevoz.
-Dječiji dodatak moraju imati baš sva djeca i nikako ne bi smio biti ograničen na petoro djece u porodic. Visina ovog dodatka treba da zavisi od primanja roditelja,ne možemo biti pravedni i odgovorni, ako svi dobijaju isti iznos.
-Nadoknada za nezaposlene porodilje je sada je 121 euro. On mora pratiti razvoj djece, ne smiju ostati majke bez hrane za bebe, Hrana i oprema za bebe su skupi pa
bi se moglo razmisliti o uviđenju nulte stope poreza. Od najavljenih novčanih primanja za novorođenu djecu nema ništa.Sve ovo je stvarnost u državi koja ima negativan prirodni priraštaj.
-Crna Gora mora, imati socijalnu penziju, neprihvatljivo je da imamo ljude koji nakon 67 godine, kada se završava evidencija kod Zavoda za zapošljavanje, nemaju nikakvih prihoda i žive u nemaštini. Staracke nadoknade moraju pratiti rast minimalne penzije.
-Barem jedan član iz porodica koje žive u nemaštini, mora dobiti siguran posao, za stalno. Onima kod kojih dođe do prekida zaposlenja, ne njihovom krivicom, mora se obezbijediti brzo vraćanje na korišćenja socijalne pomoći a ono mora biti dostupnija većem broju ugroženih ( sada ga koristi svega pet odsto zvanicno siromašnih u našoj državi a znamo da su zvanični podaci daleki u odnosu na životne) što je moguće kroz slabljenje kriterijuma za ostvarivanje iste.
-Socijalna pomoć se krece se od 76 za jednočlanu do 145 eura za pet i više članova porodice. Morala je biti povećana sa povećanjem minimalne zarade. Socijalna pomoć mora pratiti rast cijena i troškova života.Ista stvar je i sa minimalnim penzijama. Neopravdano su oni koji nemaju ništa ili imaju malo, zapostavljeni, kada su se desile poreske reforme.
Nezaposleni socijalno ugroženi građani, korisnici socijalne pomoći i penzioneri sa niskim prihidima, su morali biti prvi na koje je država mislila.Ignorantski odnos pokazuje da kreatorima i donosiocima odluke ovi ljudi nisu važni.
Socijalna zaštita je prioritet svih socijalno odgovornih država posebno sada u vrijeme krize. Kod nas na žalost nije, nalazi se u okovima politike.
-Poslanici EU svjesni su da sa zaposlenjem ne nestaje siromaštvo, posebno ne važi u sektorima sa niskim primanjima, niti za one koji rade u nesigurnim i netipičnim radnim uslovima pa su pokrenute mjere zaštite od siromaštva i među njima. Kod nas se siromaštvo ne povezuje sa zaposlenima što govori o površnosti bavljenja problemom siromaštva.
-Sva pomoć koju dobiju socijalno ugroženi u državi nezavisno je li dobijena od državnih organa( raznih ministarstava , Centara za socijalni rad) , lokalnih samouprava, crvenog krsta, NVO, Narodnih kuhinja, mora biti pod jedinstvenim okvirom, kako bi bila transparentna i pravedna.
-Svi podaci o socijalno ugroženima moraju biti razmjenljivi među organizacijama, lokalnim samoupravama i organima države, koje pomažu ugroženima na bilo koji način ( novčano ili robno), kako bi sistem pomoći bio ujednačem prema svima kojima pomoć treba. Ujedno bi imali prave, realne podatke o ljudima kojima pomoć države i sistema treba.
