Piše: Vlatko Simunović
Ove godine valja obilježiti 90 godina od dolaska Milmana Perija na Balkan i 70 godina od smrti pjesnika priča Avda Međedovića. Lijep povod za pokušaj sagledavanja čovjeka koji se rodio i pjevao na brdu s desne strane Lima u kontekstu Geteove ideje svjetske književnosti.
Naučnik s univerziteta Harvard je došao je s namjerom da na terenu gdje još živi tradicija usmene književnosti provjeri svoje teze o kompoziciji dva Homerova epa. Nepismen čovjek, mesar u Bijelom Polju, otpjevao je za njega pjesmu neznatno kraću od Homerove Odiseje, dokumentujući jednu fazu svjetske evolucije.
Milman Peri se u Ameriku vratio s zaključkom da, sudeći po elementima komponovanja, pamćenja i prenošenja epske pjesme, među pjevačima novijeg doba nije bilo ni jednog ravnog Homeru, ali se Avdo Međedović najbliže primakao majstoru tog formata.
Avdo Međedović (snimio: Albert Bates Lord)PJESNIK PRIČA
Jedan od aksioma zapadne civilizacije je da njena književnost rodni dom ima u Grčkoj i da je Ilijadu i Odiseju napisao Homer. Hiljadama godina svi su vjerovali da bez pomoći pisanja nije moguće stvoriti djela obimna kao Ilijada ili Odiseja.
Milman Peri je hiljadama mudraca koji su rješavali tajnu nastanka i prenošenja Ilijade i Odiseje saopštio istinu koja im je svo vrijeme bila pred očima – ta dva epe proizvod su usmene tradicije. Vjekovima su ta dva epa prenosili anonimni pjevači. Bard s imenom Homer im je dao oblik u kom su postali svojina cijeloga svijeta. To je dokazano na lijevoj obali Lima.
Milman Peri je tu istinu naslutio u magistarskoj tezi koja je prošla prilično nezapaženo i završila skupljajući prašinu u biblioteci sveučilišta Berkli, pa se ambiciozni naučnik, razigniran, zajedno sa suprugom Marijanom preselio u Pariz. Tu je usavršavao francuski jezik i na Sorboni odbranio doktorsku disertaciju koju je struka tretirala kao ekperimentalan, lucidan rad, što je eufemizam za veličanstvenu zbrku. Srećom tu se zadesio Čeh Matijas Murk koji ga je poslao na Balkan.
Milman Peri (Snimio: Albert Bates Lord)Ne znamo tačan datum dolaska Milmana Perija u kasabu pod Obrovom. U literaturi figurira podatak da je stigao između između 20. i 25. juna 1935. Izvjesno je samo da je Milman Peri u Bijelom Polju za kratko vrijeme oko sebe okupio stotinjak pjesnika pjevača i da je njegova osoba od povjerenja bio Bajram Ljuca.
Sa Avdom Međedovićem se prvi put sreo 27. juna. Nakon prvog snimka shvatio je s kakvim pjesnikom pjevačem radi. On i njegov saradnik Nikola Vujnović posvetili su mu punu pažnju. Pjesme Avda Međedovića nadmašile su sve što su godinama bilježili po balkanskim vrletima. Sakupili je blago neprocjenjive vrijednost. Oko 97.000 stihova i jedanaest različitih pjesama čuli su od Avda Međedovića. Dio pjesma je zapisan. Dio je sačuvan na dvostranim aluminijumskim diskovima.
Ukupno trajanje fono zapisa pjevanja i pričanja Avda Međedovićaje je 53 sata. Od toga, za pjesmu “Ženidba Smailagić Mehe”, rezervisano je 16 sati. Sav materijal sačuvan je i vidljiv u digitalnom Milman Peri arhivu Univerziteta Harvard. Za cijeli svoj trud Međedović nije dobio nikakvu naknadu, osim deset dinara. Ne mari. Pjevajući Amerikancima i ne ponavljajući samo ono što je čuo ostavio je budućim ljudima najintimniju ispovijed jedne tradicije koja je u Sadžaku i Bosni postojala vjekovima i sumorni sutom vidjela u prve dvije decenije 20. vijeka.
Milman Peri je Avdu dao u zadak da pjeva pjesmu “Bećiragić Meho” koju je Međedović, prvi put u svom vijeku čuo tog dana od Mumina Vlahovnjaka, iz Pljevalja. Gledao je kako darovit i iskusan pjevač priča na neobjašnjiv način kombinuje slušanje i učenje u jednom procesu. Imao je priliku da prati slušanje kao dinamičan proces i “prvu proba” nove pjesme. Sopstveno iskustvo i tradicija nigdje se drugdje u epskom iskustvu južnoslovenskih naroda nijesu srele na tako efektan način.
-Da je moguće siguran sam, jer sam vidio i čuo da se to čudo dodgodilo – zapisao je učenik i sljedbenik Milmana Perija Albert B. Lord.
SMRT I ŽIVOT
Milmanu Periju nije bio suđen dug život. Umro je pod kontraverznim okolnostima, smrrtno ranjen sopstvenim pištoljem, u Los Anđelesu. Nikad nije razriješeno da li to bio nesretan slučaj ili samoubistvo.
Tako je ostalo neispunjeno obećanje dato Avdu Međedoviću da će se ponovo sresti. Peri u Bijelom Polju ili Avdo u Nju Jorku. To se nije dogodilo. Poslije 15 godina vratio se samo Albert Bates Lord.
Ako je i bilo kakvog traga i pomena Avdu Međedoviću taj zvjezdani trenutak kulturne prošlosti sa sjevera Crne Gotre dugo je tretiran tek kao kuriozitet. Prvo je bilo nepoželjno pominjati pjesnika koji je opjevao čuda od junaštva počinjena u odbranu Osmanskog carstva. Potom je muslimanska epska poezija tretirana kao zaborava vrijedna, parohijalna znamenitost kojoj se na studijama književnosti posveti desetak minuta, negdje pred kraj semestra.
S momentumom aktiviranja samosvijesti naroda koji baštine tradiciju muslimanske epske pjesme Homer s Obrova dobija adekvatnu pažnju. Nemjerljiv doprinos spoznaji istine o Avdu Međedoviću dao je njegov bratstvenik Faruk Međedović. Filozof i pjesnik, prof. dr Šefket Krcić organizovao je pjesničke večeri u čast Avda Međedovića. U početku, mezar slavnog pjesnika priča političari su zaobilazili u širokom krugu.
Prvi književni susreti Avdo Međedović bili organizovani u Bijelom Polju 1991. godine. Kao učesnici najavljeni su prof. dr Munib Maglajlić, prof. dr Rasim Muminović. prof. dr Novak Kilibarda, prof. dr Šefket Krcić, prof. Dr Fahira Fejzić Čengić, književnici Alija Džogović, Fehim Kajević, Sreten Zeković, Borislav Cimeša, Sreten Vujović, Ismet Rebronja, Ragip Sijarić. Skup je prekinut upadom policije. Jedine dnevne novine u Crnoj Gori događaj su ispratile s naslovom: Bude se aveti prošlosti , povampiruje se muslimanski nacionalizam.
NADNACIONALNA TERITORIJA
Tridesetak godina poslije Abdove su pjesme jasan orjentir i obavezna literatura u crnogorskim osnovnim školama. Jedan bulevar u glavnom gradu Crne Gore nazvan je imenom Avda Međedovića. Nije to mala stvar za zemlju u kojoj se pjesme i pjesnici vezuju za političke signale. Male su kulture nepovjerljive.
Ove godine biće 70 godina od njegove smrti i 90 godina od dolaska Milmana Perija na Balkan. Lijep povod da se oko Homere s Obrova okupimo, poslužiću se sintagmom Milana Kundere, na nadnacionalnoj teritoriji umjetnosti. Bez pretjerivanja epske poezije.
