“Ovo podrazumijeva efikasno djelovanje pravosudnih institucija i okončanje kulture nekažnjivosti za napade na novinare. Državne institucije trebaju osigurati da novinari imaju pristup javnim informacijama i da se ne suočavaju s administrativnim preprekama u obavljanju svog posla”, ističe Murić.
U vrijeme ubistva Jovanovića na vlasti je bila Demokratska partija socijalista (DPS) predsjednika Mila Đukanovića, a opozicija je ubistvo dovodila u vezu sa pisanjem lista o duvanskoj mafiji.
“Dan” je tada uglavnom prenosio tekstove zagrebačkog Nacionala, koji su objavljivani od 2001., a prema kojima su Milo Đukanović, Zoran Đinđić i Stanko Subotić bili dio “duvanske mafije” koja je krijumčarenjem cigarete zaradila ogroman novac. Predmet ubistva Duška Jovanovića preuzela je tužiteljka Danka Ivanović Đerić.
Urednik Nacionala Ivo Pukanić ubijen je 2008. godine.
Pored ubistva Jovanovića, ni napadi na Oliveru Lakić i Tufika Softića još nisu dobili adekvatan epilog.
Lakićeva je ranjena u maju 2018. godine ispred svoje zgrade. Za napad je optužen Filip Bešanović.
Tufik Softić je nakon serije istraživačkih tekstova o organizovanom kriminalu na sjeveru Crne Gore je 2007. brutalno pretučen ispred kuće u Beranama, a istraga je zatvorena jer Državno tužilaštvo nije obezbijedilo dokaze. Softić je presudom Višeg suda dobio novčanu odštetu zbog nedjelotvorne istrage u ovom slučaju.
Napadnut je i u avgustu 2013, kada je na njegov automobil, parkiran ispred porodične kuće u Beranama, bačena bomba.
Odranije je poznat bombaški napad na redakciju “Vijesti”.
U žižu javnosti prošlog mjeseca našao se i slučaj dopsinice TV Vijesti, Alise Hajdarpašić, koja je ometana prilikom obavljanja radnog zadatka nakon hapšenja bivšeg visokog policjskog funkcionera Zorana Lazovića. Dok je pokušavala da radi svoj posao, grupa ljudi ju je okruživala, vrijeđala, nasrtala i gurala.
Bjelopoljsko Osnovno državno tužilaštvo otvorilo je izviđaj u vezi sa ovim napadom, a nakon prikupljanja dokaza ocijeniće da li u radnjama četiri prijavljene osobe postoje elemenati krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti.
Prema podacima Sindikata medija Crne Gore (SMCG) po broju napada na novinare zabilježen određeni napredak, jer je sa 28, taj broj smanjen na 16 tokom prošle godine, ali zabrinjava što je od početka godine registrovano devet incidenata raznih vrsta.
Amina Murić navodi da je neophodno je spomenuti i obavezujuće uputstvo VDT-a od početka aprila ove godine, a vezano za postupanje u slučajevima prijetnji, nasilja i napada na novinare, kao i na imovinu medija, koje je, kako kaže, pokazalo spremnost na borbu protiv svih oblika nasilja i napada na novinare, medije i slobodu medija u Crnoj Gori.
“Potrebno je unaprijediti zakonodavni okvir koji štiti slobodu medija i novinara, ali i koji im omogućava slobodu da istražuju, pišu i izvještavaju bez straha od pritisaka ili cenzure. U tom smislu, novo medijsko zakonodavstvo koje je najavljeno da će biti uskoro usvojeno, treba da ima za cilj i unapređenje položaja novinara i medijske scene. Konačno, sami mediji i novinari mogu doprinijeti unapređenjem sopstvene profesionalnosti i objektivnosti, i tako uticati na unapređenje integriteta ove profesije i da međusobnim uvažavanjem i saradnjom poboljšaju položaj novinara i medija u Crnoj Gori”, navodi Murić.
Novinari nemaju pažnju, poštovanje i položaj kakav zaslužuju
Napominje da u državi koja je nikad bliže vratima Evropske unije, moramo što prije raditi na unapređenju atmosfere za rad medija i novinara, koji su direktna refleksija naše demokratije i vladavine prava.
“Neki pomaci u tom svijetlu su ipak ostvareni u prethodnih nekoliko godina: Prema Indeksu slobode medija Reportera bez granica, Crna Gora je sa 63. pozicije (2022) došla na 39. mjesto (2023), smanjen je broj fizičkih napada na novinare (iako je i dalje prisutan priličan broj napada u online svijetu) i njihova prosječna zarada je na većem nivou u odnosu na godine unazad kada je bila ispod prosječne u državi”, kaže Murićeva.
Amina Murić (Foto: Građanska alijansa)Međutim, jasno je, smatra ona, da novinari u Crnoj Gori već duži niz godina ne dobijaju pažnju, poštovanje i položaj kakve zaslužuju u jednoj demokratskoj državi kakvom se deklariše Crna Gora.
“Dakle, u Crnoj Gori, gdje imamo preko 150 registrovanih medija, novinari, ali i mediji se i dalje suočavaju sa problemima koji se nasljeđuju iz godine u godinu. Novinari često rade u uslovima koje karakterišu mnogi izazovi i pritisci vlasničkih struktura. Sa jedne strane, oni rade u ekonomsko nezavidnim uslovima, gdje im je često i radno mjesto nesigurno, što podrazumijeva nemogućnost postojanja finansijske stabilnosti. Sa druge strane, radeći u takvim uslovima, novinari, a i mediji se nerijetko suočavaju sa prijetnjama, pritisima i cenzurom”, navodi Murić.
Ukazuje i na problem u medijima da često usljed nedostatka kadrova, novinari pokrivaju više tema.
“…Što ih onemogućava da se ozbiljno posvete određenim oblastima, što jeste važan aspekt ozbiljnog bavljenja novinarstvom. Zato i ne čude podaci koji pokazuju da sve manje studenata novinarstva želi da radi u medijima”, istiće ona.
O svjetskom danu slobode medija
Odluka o obilježavanju Svjetskog dana slobode medija donijeta je na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija kako bi se podigla svijest o značaju slobode medija i podsetile nacionalne vlade da je njihova dužnost da poštuju i podržavaju pravo na slobodu izražavanja zagarantovano članom 19 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i kako bi se obiljležila godišnjica Vindhuške deklaracije, izjave o principima slobodne štampe koju je sastavila grupa afričkih novinara 1991. godine.
Svjetski dan slobode medija obilježava se od 1993. godine, kako je odlučila Generalna skupština Ujedinjenih nacija.
UNESCO obilježava ovaj dan svake godine okupljanjem medijskih profesionalaca, organizacija za slobodu medija agencije UN kako bi podnijeli izvještaj o procjeni stanja slobode medija širom svijeta.
Svaka konferencija je okupljena oko teme u vezi slobode medija, medijsko pokrivanje terorizma, nekažnjivost i ulogu medija u postkonfliktnim zemljama.
