Nikola Novaković je osnivač arhitektonskog studija “Enforma” u Crnoj Gori. Studio, koji vodi sa svojom suprugom Marijom, važi za jedan od glavnih stubova savremene arhitektonske scene u Crnoj Gori. “Enforma” potpisuje oko 400 projekata a neki od njih predstavljaju nove važne segmente turističke ponude naše zemlje, poput Mamula Island Hotela na ostrvu Lastavica kod Herceg Novog i Akvarijuma Boka.
Nikola Novaković je rođen 05.06.1978. godine u Nikšiću, Crna Gora. Diplomirao je Arhitekturu i 2004. godine magistrirao na Univerzitetu Arhitekture u Novom Sadu. Radio je na projektovanju i izgradnji stambenih i poslovnih objekata u Novom Sadu, a kasnije na projektovanju i izgradnji enterijera u Crnoj Gori i inostranstvu.
2006. godine je osnovao arhitektonski studio “Enforma” u Kotoru, gdje i dalje radi. Dobitnik je međunarodne nagrade Cemex u Meksiku 2012. godine za objekat Vile Stoliv, u kategorijama housing i sustainable architecture (kuće i održiva arhitektura) kao i Nagrade Inženjerske komore za najboljeg arhitektu u Crnoj Gori 2013 godine. Sa svojim timom dizajnirao je i realizovao veliki broj projekata različitih tipologija s kojima je ostvario prestižne domaće i inostrane nagrade.
Sa Nikolom smo za portal Radio televizije Rožaje razgovarali o njegovom timu, radnom danu, realizovanim projektima i projektima u najavi, kao i o novim trendovima u arhitekturi, sve popularnijoj zelenoj gradnji i arhitektonskim rješenjima koja bi odgovarala crnogorskoj planinskoj regiji.
Od svog osnivanja, “Enforma” (www.enforma.me) je prepoznata kao studio koji u Crnu Goru donosi najbolje prakse i savremene svjetske arhitektonske trendove. Da li je teško uklopiti ono što je novo i moderno u crnogorske ambijente, a ne narušiti njihovu autentičnost i tradiciju?
NIKOLA: Kada je naša praksa u pitanju, mi nismo došli do takvog pristupa nekakvim kalkulisanjem, već radoznalošću i iskrenom željom za usavršavanjem. Uvijek težim da istražujem i da idem korak dalje. Arhitekta mora da bude svestran i iskren u svojim namjerama, mora da se snalazi u različitim kulturama, razmjerama, nebitno da li je u pitanju kuća ili grad, rekonstrukcija nekog utvrđenja ili projekat novog hotela. Iza svega toga stoji čovjek sa svjesnom namjerom i idejom, ali i izraženim osjećajem. Smatram da je arhitektura refleksija duha onoga koji kreira, tako da se odmah i vidi da li vam je bilo stalo. To i jeste razlika dobre i loše arhitekture, u kreiranju šire slike i ulaženje dublje u bit samog problema i zadatka.
Razmišljajući o prostorima i ambijentima koje imamo u Crnoj Gori, mi smo naš odnos prema prostoru od starta definisali pojmom Odgovorne arhitekture. Što zapravo nije ništa drugo nego etički odnos građene sredine i njenih uticaja, koji mogu biti kontekstualni, socijalni, administrativni itd. Upravo svaki potez arhitekte na prostorima naše države, a koju doživljavam jednom od najljepših na svijetu, ali ranjivom, predstavlja trajni ožiljak u ambijentu. Zato svakom projektu prilazimo sa posebnom pažnjom i brigom o njegovom uticaju i pripadnosti datom kontekstu, bilo to da je tradicionalni, prirodni ili gradski ambijent.
“Enforma” je multidisciplinarni studio, gdje se pored samog projektovanja, bavite i istraživačkim radom, posebno u domenu očuvanja kulturne baštine, što smatramo posebno zanimljivim. Možete li nam reći nešto više o tome?
NIKOLA: Od samog osnivanja studija, koji se nalazi u Kotoru, gradu pod zaštitom UNESCO-a, nekako je prirodna bila reakcija da razvijemo senzibilitet ka kulturnom nasljeđu i samim tim razvijemo segment konzervacije u projektnom birou, tako da smo do danas radili na prilično velikom broju konzervatorskih ali i autorskih projekata koji se tiču konzervacije. Neki od njih su: rekonstrukcija tvrđave Onogošt u Nikšiću, rekonstrukcija tvrđave Sveti Krst u Perastu, rekonstrukcija palate Visković u Perastu, rekonstrukcija tvrđave Španjola iznad Herceg Novog, za čije idejno rješenje smo nagrađeni prvom nagradom na međunardnom konkursu u organizaciji UNDP-a, rekonstrukcija i izrada enterijera Muzeja u Bijelom Polju…
Takođe volio bih da dodam da smo bili koorganizatori međunarodne konferencije o održivoj arhitekturi S-Arch, koja se održavala u Budvi, gdje smo uspjeli da dovedemo sami vrh svjetske arhitekture u Crnu Goru.
Na kojim projektima trenutno radite, a koji su Vam u najavi?
NIKOLA: Od samog starta i i izrade Master plana Luštice Bay, bili smo dio ove sjajne priče, koja važi za najveću investiciju na Jadranskoj obali. Pored projekata koje smo radili u sklopu Marina Village-a, naš studio je izradio Master plan za naselje Centrale u sklopu Luštica bay rizorta, a koji se uveliko sprovodi na terenu.Tako da danas radimo na oko 40000 m2 objekata u sklopu ovog naselja.
Pored više uspješnih projekata vinarija, dobili smo priliku da radimo vjerovatno na jednoj od najvećih projekata ove tipologije i to na Petrovaradinu, u Novom Sadu, gdje je pored vinarije planirana destilerija velikih kapaciteta, ugostiteljski sadržaji, muzej vinarske industrije itd. Takođe radimo na projektu hotela i vinarije u Aranđelovcu, na nekoliko interesantnih vila i stambenih objekata, poslovnog objekta u Podgorici…
Možete li nam reći nešto više o konceptu održive gradnje i arhitekture. Da li je to danas stvar trenda ili nužnost na kojoj se insistira? Koje su energetski efikasne tehnologije dostupne u Crnoj Gori i koje su najzastupljenije?
NIKOLA: Pa mislim da sama definicija održive gradnje nudi odgovor. Ako nije održiva, znači nestaje. U ovom slučaju nestala bi ova naša divlja ljepota, prirodni resursi koje imamo, ako ne budemo gradili i razmišljali održivo. Mi smo zemlja sa prelijepom prirodom I neophodno je da živimo u skladu sa njom, a ne da je mi prekrajamo i kreiramo po svome. Održiva arhitektura se temelji na principu očuvanja prirodnih resursa i okruženja u smislu da i buduće generacije mogu da uživaju i da ih koriste. Kao arhitekta vidim jako veliki izazov u svakom projektu koji radimo u Crnoj Gori, pošto je veliki broj njih vezan za prirodni ambijent. Trudimo se da se prilagodimo lokalitetu, da iskoristimo lokalne materijale u većoj mjeri a pritom da što manje utičemo na morfologiju terena. Ovakvim pristupom već uveliko zalazimo u održivost i po mom mišljenju pravi zadatak za svakog arhitektu je prenijeti “duh mjesta” – energiju lokaliteta na sam objekat ili naselje. Za Crnu Goru ovi principi su jako važni.
Što se tehnologije tiče u domenu energetske efikasnosti, kod nas je najzastupljenije korišćenje sunčeve energije preko fotonaponskih i solarnih panela, za dobijanje električne energije i grijanje tople vode. Danas u sve većoj mjeri primjenjujemo različite sisteme, tipa “pametne kuće” koji u značajnoj mjeri kontrolišu potrošnju energije objekata.
Šta se postiže instaliranjem energetski efikasnih tehnologija u porodičnim kućama? Kojim kriterijumima treba da se vodi neko ko se odluči da investira u ove tehnologije?
NIKOLA: Osnovna ideja implementacije energetski efikasnih tehnologija jeste ušteda električne energije i stvaranje dijelom nezavisnog energetskog sistema. Kod nas se to za sada svodi na proizvodnju električne energije i zagrijevanje tople vode. Preduslov za investiciju ovog tipa jeste da se objekat koristi tokom cijele godine, kako bi sistem bio isplativ, tj. ostvaren povrat investicije u periodu od 5-8 godina. Pored tehnoloških sistema, neophodno je pridržavati se osnovnih principa održive gradnje, a koji samim načinom gradnje omogućavaju da objekat ima što bolje karakteristike u vidu energetkse efikasnosti, prirodnu ventilaciju, ali i kolektovanje ostalih resursa kao što je tehnička voda, što je karakteristično na našem primorju.
Kakvo je Vaše viđenje arhitekture u planinskim predjelima, kakvi su ovi naši na sjeveru Crne Gore? Kakva je ona trenutno, a kakva bi, možda trebala biti? Da li svojim djelovanjima u prostoru narušavamo ambijent ili se trudimo da ga sačuvamo?
NIKOLA: . Mi smo u velikoj mjeri okruženi arhitekturom bez arhitekata, takozvanom banalnom arhitekturom, što je posljedica nekih skorih prošlih vremena, dok je dalja arhitektonska prošlost, mislim na tradiciju, dobra lekcija iz koje izvlačimo zaključke o korespodenciji objekta i njegove okoline. Nekako je danas nemoguće uspostaviti harmonijski odnos unutar građene sredine, pa su tako rijetki novi objekti sa kojima možemo da se pohvalimo i koji poštuju zadatu matricu ili kontekst u kojem se gradi.
Šta je, po Vašem mišljenju, ono najvažnije o čemu bi morali voditi računa prilikom gradnje i šta bi morala sadržati arhitektura na sjeveru Crne Gore?
NIKOLA: Etički odnos objekta i okruženja je neizostavan i obavezujući, u tome se ogleda kvalitet arhitekture. Kao na primjer, mi smo reakcijom za supermarket, koji je programski nezahvalan, jer su to obično jednostavni i jeftini objekti, napravili objekat koji stoji u prostoru kakav je Žabljak, jer je naš pristup oblikovanju bio da simuliramo planinske vrhove Durmitora krovom objekta.
Tradicionalna arhitektura sjevera je inspirativna i njena primjena u modernom duhu je nešto čemu treba težiti. Kada je sama gradnja u pitanju, pored same termike koja mora biti projektovana tako da zadovolji karakteristike podneblja u kojem se gradi, moramo voditi računa i o materijalizaciji objekta koje je karakteristično za samu lokaciju.
I na kraju, koji je Vaš savjet ili preporuka za ljude koji se opredijele da svoj dom, poslovni ambijent ili prostor namijenjen odmoru, izgrade ovdje, u Rožajama, u našem planinskom kraju ili nekom od drugih djelova sjeverne crnogorske regije?
NIKOLA: Prije svega moramo arhitekturu prihvatiti kao jedinstven i kreativan produkt istraživanja i analiza, nikako kao samo zadovoljavanje administrativne forme. Ona je ipak ogledalo, kako arhitekte, tako i investitora za kojeg se gradi, a ostaje trajno u prostoru.
Za mene je pored projektnog zadatka, analiza konteksta polazna smjernica u projektovanju, tj. prepoznavanje lokaliteta, atmosfere i potencijala mjesta i njegove okoline. Isto je i sa enterijerom. Mi dok stvaramo ne rukovodimo se nijednim konkretnim stilom ili trendom. Vodi nas projektni zadatak, ambijent, zadati prostor i energija mjesta. Analizom ovih uticaja dobijamo raznovrsna rješenja koja su odgovor datoj lokaciji i ambijentu. Ovo bi u suštini i bila moja preporuka, zaključio je Novaković za naš portal.
__
Irma Ramčilović
Foto: ⤵️
Aroma market – Photo Credit: Relja Ivanić
Vila Monja – Photo Credit: Relja Ivanić
“Vala” stambeni objekat – Photo Credit: Miloš Martinović
Vila Stoliv – Photo Credit: Nenad Mandić
