Mobilni telefoni su postali sastavni dio života, gotovo svakog pojedinca u savremenom društvu. Prednosti koje donosi ovaj aparat su nesumnjive, ali sve više ljudi, a posebno mladi postaju zavisni od telefona.
Čak i djeca osnovnoškolskog uzrasta nerijetko sa sobom nose telefon u školu, a tinejdžeri su posebna priča. Mladi uzrasta od 15 do 24 godine provjeravaju svoj telefon na svakih osam minuta. U prosjeku, mladi na telefonu provode čak više od šest sati dnevno.
O uticaju telefona na život djece i mladih razgovarali sa magistricom psihologije Damirom Murić, koja je i kouč kognitivno
bihejvioralna terapeutkinja.
RTR: Koliko vremena dnevno, u prosjeku, provedemo koristeći društvene mreže?
Mr Damira Murić: Neke svjetske statistike pokazuju da je prosjek 6 sati dnevno da osoba koristi društvene mreže ili uopšteno koristi mobilni telefon za neke svoje potrebe.
Neminovno je da bez mobilnog telefona u 21.vijeku više nije moguće zamisliti život, međutim ovakvi podaci ukazuju na veliki alarm u smislu kvalitetno provedenog vremena.
Kada izračunamo prosjek provedenog vremena uz mobilni telefon sa životnom dobi, a uz to dodamo i još naš posao, školu i dodatne životne obaveze u toku dana, možemo se zapitati zapravo koliko kvalitetno vrijeme imamo sa samim sobom i sa drugim ljudima. Kako teče razvoj industrije, tako i kreće sve veća digitalizacija, pa se tu možemo zapitati kako će naš život izgledati za 5, 10, 20 i više godina. Neminovno je da se trendovi mijenjaju i svijet napreduje, ali koliko ljudska inteligencija, socijalni koncept i naše emocije mogu da budu u pravilnom razvoju kada polako svijet digitalizacije gasi naše prirodne resurse i uzima od nas više, nego što nam možda i daje.
RTR: 80 % svjetske populacije posjeduje mobilne telefone, koje su koristi i benefiti, a koje mane ovog uređaja?
Mr Damira Murić: Mobilni telefoni su postali multifunkcionalni uređaji koji svima nama omogućava pristup raznim izvorima informacija, kao i razmjenu informacija, korištenje aplikacija, usluga i raznih zanimljivih sadržaja. Ovo su samo neki od benefita. Danas postoji elektronsko bankarstvo, pomoću kojeg plaćate svoje račune, ne morate više čekati u redovima pošte, banke ili bilo koje druge prostorije, takođe lako i jednostavno možete platiti svoje obaveze i druge stvari, papirni novac više nije nužan za razmjenu, jako brzo možete naučiti nešto novo ili se informisati i saznati putem interneta, a i naravno održavati svoje socijalne kontakte čak i preko okeana, na drugom kontinentu i sl. Takođe, još jedna od prednosti ove spravice je u hitnim slučajevima imamo sigurnost, jer možemo jako brzo biti u kontaktu sa službama za hitne intervencije.
Kada govorimo o manama korištenja mobilnog telefona, prva i možda najvažnija je ZAVISNOST- a sve ostale se samo pridružuju i slobodno možemo reći da je ova spravica zasigurno „bolest 21.vijeka“, ma koliko od nje i imali dosta koristi. Paradoksalno je reći, ali je tako, da mobilni telefon nas povezuje sa ljudima i ostvaruje kontakte, ali ujedno nas i otuđuje. To je druga velika mana poslije zavisnosti.
RTR: Šta mislite o činjenici da mladi, a i djeca, koriste više od 6 sati dnevno mobilne telefone?
Mr Damira Murić: Podaci pokazuju da mladi uzrasta od 15 do 24 godine predstavljaju starosnu grupu koja je najaktivnija u digitalnom svijetu. Kroz ovo imaju mogućnost za učenje i obrazovanje (kursevi, tutorijali, digitalne škole, elektronske knjige, itd.), ali i za socijalnu interakciju sa drugima i brzu razmjenu informacija. Ono što je zamka i što može napraviti određenu štetu u daljem kvalitetnom razvoju ličnosti jeste kada se u ovoj uzrasnoj grupi digitalni svijet previše koristi za druge stimulacije i kada bezvrijedno i bez smisla se provodi vrijeme.
Određena mobilna stimulacija ili pretjerana konzumacija itekako utiče na moždane aktivnosti, promjene raspoloženja, loše navike i životne stilove koji usporavaju lični razvoj ukoliko ne postoji određeno ograničenje i stvaranje zdravijeg odnosa prema internetu i samom mobilnom uređaju.
Kada su u pitanju djeca osnovnoškolskog uzrasta, posebno predškolci i djeca mlađa od pet godina, postoje velike posljedice na moždane aktivnosti i sam razvoj u cjelini.
Naučna istraživanja, primjeri iz prakse i stručnjaci iz oblasti neurologije, neuropsihijatrije i psihologije govore da uticaj mobilnog telefona u najranijem uzrastu utiče na govor kod djece, na razvoj motorike, pojavu agresivnosti i promjene raspoloženja, gubljenja prirodne radoznalosti kod djece i nemogućnosti razvoja emocionalne i socijalne inteligencije.
Pretjerano izlaganje digitalnom svijetu dovodi do poremećaja pažnje, kašnjenju u kognitivnom razvoju, smanjenom sposobnošću samokontrole, izlivima bijesa, porastu depresije i anksioznosti kod djece, a neke studije pokazuju i razvoj epilepsije kod djece do 10 godina, nakon pretjeranog izlaganja video igricama. Na taj način pretjerana stimulacija dovodi do fotosenzitivnosti, gdje mozak ne može da izdrži treperavu svjetlost te dolazi do jedne električne „oluje“ u moždanoj kori.
Ukoliko dijete koristi mobilni telefon 6 sati ili više smatra se zavisnošću i ovaj podatak bi trebalo da zabrine roditelje te da razmisle više o posljedicama koje ova spravica može učiniti njihovom djetetu.
RTR: Koje sve opasnosti donosi korišćenje društvenih mreža?
Mr Damira Murić: Jedna od najvažnijih informacija da je glavna opasnost korišćenja mobilnog uređaja, a samim tim i društvenih mreža jeste uticaj na naše tijelo, emocije i mentalne sposobnosti. Dakle, glavna opasnost po čovjeka je uticaj na cjelokupno zdravlje i sami kvalitet života. Velika opasnost leži i u izlaganju naših
ličnih informacija iz porodičnog, emotivnog, poslovnog i uopšte socijalnog života na društvenim mrežama. Internet svijet pored informativnog sadržaja i nekih zanimljivih sfera, posjeduje i onu mračnu stranu- a to je zloupotreba naših podataka i prenos ličnih podataka. Najveći rizik imaju maloljetna lica,
odnosno roditelji koji svoju djecu direktno izlažu na društvenim mrežama i dijele sadržaje iz ličnog života. Još jedna je opasnost koja svakom pojedincu omogućava i daje bez potvrde identiteta da može da širi glasine, netačne informacije, koristi uvredljive riječi, uznemirava, prijeti i zlostavlja verbalnim putem. I to nazivamo sajber nasiljem, koje uzima sve više maha među našom omladinom i porastom suicida u regionu i našoj zemlji.
Korišćenje nedozvoljenih i perverznih sadržaja, zloupotreba videa i slika, prodaja i kopiranje- itekako predstavljaju opasnost po mentalno zdravlje i ličnu sigurnost pojedinca, bilo da se radi o djetetu ili odrasloj osobi. Iz psihološkog aspekta, i važno za dječiji uzrast, uticaj društvenih mreža pokazuje opasnost i iz ugla konstantnog praćenja svjetski poznatih ličnosti iz raznih sfera, gdje naša djeca počinju da se upoređuju, pokušavaju da kopiraju, da vjeruju da su mnoge informacije istinite i da je
standard življenja i funkcionisanja koji predstavlja virtuelni svijet zaista takav.
To utiče na našu djecu iz psihološkog ugla tako da dječaci i djevojčice ne mogu kritički pristupati virtuelnom svijetu i samim tim stvaraju lažnu sliku sistema vrijednosti i standarda ljepote, poimanja fizičkog tijela i načina življenja, te dolazi do mentalne patnje, razvoja mentalnih bolesti poput depresije, anksioznosti, anoreksije, bulimije, porasta bolesti zavisnosti (alkohol, psihoaktivne supstance, kockanje, seksualne perverzije i sl). Mnogo je negativnih uticaja korištenja društvenih mreža u odnosu na koristi, ali na nama je da našu djecu usmjeravamo ka zdravijim stilovima života, a mi odrasli da se ograničimo i razmislimo šta je pravi smisao
našeg života, te da radimo više na sebi, i da osvijestimo određenu potrebu koja stoji iza društvenih mreža.
RTR: U vremenu digitalizacije jesmo li se dodatno otuđili?
Mr Damira Murić: Sam pojam otuđenje se objašnjava kao način iskustva u kome ličnost doživljava sebe kao neko strano biće. Kroz ovu definiciju možemo povezati uticaj medija, društvenih mreža i samog virtuelnog svijeta koji se „predstavlja“ dijametralno drugačije nego što stvarno jeste.
Te samim tim kada imamo jedan svijet koji nije onakav kakav se predstavlja, onda i samo ljudsko biće podsvjesno uzima koncept određenog predstavljanja sebe svijetu koji nije realan i otuda se zaista otuđuje, odaljava od svoje prave prirode i svoje prave persone.
Otuđena osoba nije u kontaktu sa samim sobom, pa onda ne može ni biti sa drugim osobama.
Kada smo stalno usmjereni na mobilni telefon i aktivnosti koje vodimo na njemu, odvajamo se od ljudi koji su dio naše zajednice, gubimo sposobnost aktivnog slušanja, empatije i sam dijapazon riječi nam se gubi te smo i manje rječiti. Više se ne družimo, ne igramo, ne razmjenjujemo emocije i ne pomažemo jedni druge kako smo to u prošlosti radili, jer ova moderna spravica je zaista postala naš hljeb, voda, i najbolji prijatelj i odvela nas u svijet mračne mašte, i nekih potajnih želja, te ono što nismo u mogućnosti i dovoljnoj hrabrosti sprovesti u realnosti, onda sprovodimo u virtuelnosti koja nam prividno i kratkotrajno daje osjećaj sreće i ispunjenosti, a na duže staze jednu hladnoću, distanciranost i gubitak samopouzdanja, ljubavi i privrženosti.
Sanela Gusinjac
