- maj je Međunarodni dan porodice. On predstavlja dan kada se posebna pažnja posvećuje značaju ove, jedne od najvažnijih tvorevina civilizacije.
Ovaj dan se obilježava od 1994. godine, kada ga je Generalna skupština Ujedinjenih nacija uvrstila u kalendar važnih datuma. Kao osnovna ćelija društva, porodica treba da bude osnažena sa svakog aspekta jer je zdrava porodica jedan od glavnih uslova za stvaranje zdravog pojedinca ali i zdravog društva. Ovaj datum je prilika da javnost poveća znanje o tome kako i na koji način socijalni, ekonomski i demokratski procesi u društvu utiču na porodicu. Iz tog razloga, 15.maja svake godine treba podsjećati na poražavajuće statistike koje imamo tiču se porodice. Siromaštvo svakog trećeg djeteta i svakog četvrtog odraslog, govori kakvo je stanje u porodici. Broj razvoda, devijantna ponašanja unutar porodice, vršnjačko nasilje samo su neke od posledice ekonomske i socijalne krize. Napuštanje mladih ljudi koji namjeravaju zasnovati porodicu daleko od svoje države, ne smije biti samo statistika. Ozbiljne pojave kakvd su negativan prirodni priraštaj već treću godinu zaredom, odlazak mladih van granica države, ne nalaze na sistemski odgovor. Problemi jednoroditeljskih porodica, problemi djece koja provode suviše vremena bez prisustva roditelja, uz digitalne tehnologije su morali dovesti do proširenja usluga čuvanja djece.
Škola ima važnu ulogu u razvoju zdravog djeteta i održanju stabilne porodice. Kursevi roditeljstva kao i učenje empatije kao predmeta u školi, bi doprinijelo dobrobiti zajednice. Ulagati se mora u politiku ravnoteže između porodice i rada, prvenstveno prilagođivanjem radnog vremena roditelja djece manje starosne dobi. Obezbjeđivanje stanovanja i prevoza, po povoljnim uslovima, su aktivnosti koju su država i lokalne samouprave, morale hitno pokrenuti. Nepostojanje instituciju zatvorenog tipa za djecu sa devijantnim ponasanjem je realan problem naše drzave.Nedostaju nam servisi.Dvije ustanove u sistemu dječije zaštite, Dječiji dom “ Mlafost” u Bijeloj i Centar “ Ljubovic” su nedovoljne. Problemi ljudi starije životne dobi i oboljelih, ne može ostati briga porodice i biti van fokusa interesovanja institicija. Moramo apelovati na javnost i institucije da se preduzmu potrebni koraci u rješavanju nagomilanih problema koje imamo.Mnogo rada i korjenitih promjena je potrebno da se stanje u kojem se nalazi porodica u našoj zemlji, popravi.
