“Znači li rješenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara, kojim je ukinuta dozvola za rekonstrukciju Hajdar pašine džamije u selu Radulići kod Bijelog Polja, da ima neko ko je jači od države Crne Gore”, pita u izjavi za Portal ETV, reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić.
Dodaje da ne želi da vjerujem u to, ali i ukazuje na slijed događaja koji upozoravaju da neko ili utiče na institucije ili se odluke donose negdje drugo.
“Ja, ipak, želim da vjerujem u institucije sistema i da je država Crna Gora jaka i da će reagovati. Ako mi treba da tražimo dozvolu od nekog drugog, mimo zvaničnih institucija, od nekih organizacija ili institucija izvan naše države onda ovo nije država, onda je to anarhija. Svima nama neke stvari smetaju, ali moramo da poštujemo zakone ove zemlje, a ja razgovaram argumentima i dokazima i samo sa institucijama”, poručio je on, komentarišući navode Uprave za zaštitu kulturnih dobara u kojem tvrde kako su morali ukinuti prethodno rješenje, jer su im se prošle godine obratili mještani Mikulića koji kažu da je džamija sagrađena na ostacima stare crkve i hrišćanskog groblja.
Reis, s druge strane, podsjeća da su istraživanja već urađena i da su stručnjaci bili jasni da tu nije bilo crkve.
“Mi smo ljudi koji volimo ovu zemlju, podržavamo njen evropski put i tražimo jednakost. Ne bih da me neko pogrešno shvati, ali imali smo nedavno situaciju da je Ministarstvo kulture urgentno reagovalo i prepravilo odluku o izgradnji spomenika Amfilohiju u Beranama. To je naložila Vlada i mi sada očekujemo isto tako hitnu reakciju i ukidanje ovog spornog rješenja kojim se nama šalje jako, jako ružna poruka, da ne kažem težu riječ”, naglasio je reis Fejzić.
Uvijek kada je jačala četnička ideologija na ovim prostorima, dodaje on, Hajdar pašina džamija u Radulićima kod Bijelog Polja bila je na udaru.
Podsjeća da su je 1943. zapalili četnici, da bi devedesetih godina prošlog vijeka, kada je ovaj pokret počeo da „oživljava“, ta džamija u katastru bila upisana kao crkva, a mezarje (groblje), kao krš i kamenjar?!
“Sada, opet, pokušavaju da je izbrišu tvrdnjama kako je sagrađena na temeljima crkve. Ipak, ne želim da vjerujem da se ponovo sada četnička ideologija na ovakav način obračunava sa nama. Želim da vjerujem da ova vlada ima kapaciteta da pod hitno ovo rješenje zaustavi, ukine. Obavijestili smo sve relevantne u adrese u Crnoj Gori, obavijestićemo i međunarodne, jer je ovo bukvalno šamar nama i jedna strašna poruka da ovdje za nas nema mjesta”, pribojava se reis odlukom Uprave za zaštitu kulturnih dobara.
Podsjeća da je Hajdar pašina džamija spaljena 1943. godine u četničkom pohodu i da to piše u zvaničnim dokumentima.
“To su dokumenta koja je Pavle Đurišić slao vođi četničkog pokreta Draži Mihailoviću i u njima navodi da je limskom dolinom, to jeste od Bistrice bjelopoljske do Foče ubijeno 10.000 Muslimana – žena, djece, staraca… Deset hiljada ljudi. Sve što se našlo na tom pojasu od naših vjerskih objekata tada je spaljeno, a među njima i ova džamija u Radulićima”, kaže Fejzić.
Nikada nijesu saznali ko je devedesetih godina prošlog vijeka ovu džamiju u bjelopoljskom katastru upisao kao crkvu.
“Tamo gdje je pisalo džamija neko je precrtao tu riječ i napisao crkva, a tamo gdje je pisalo muslimansko mezarje, odnosno groblje oko džamije, precrtao i napisao krš, kamenjar. Bili smo šokirani kada smo za to saznali, kada smo vidjeli da je neko sve to preškrabao. Pokrenuli smo spor, podnijeli krivičnu prijavu protiv nepozantog lica i zahtijevali da se stanje u katastru vrati u prvobitni položaj. Imali smo posjedovne listove i kada smo to sve ispravili krenuli smo u proces obnove džamije “, priča reis.
Međutim, opet su nailazili na prepreke i sve je trajao dugo.
“Na kraju su od nas traženi neki nenormalni uslovi, pojavila se ta priča da je tu bila crkva, da je džamija napravljena na njenim temeljima. Naloženo je i arheološko istraživanje koje su uradili stručnjaci iz Polimskog muzeja. I nijesu ga radili Muslimani, nego zapošljeni u toj instituciji, čestiti ljudi, profesionalci koji su uradili elaborat i dokazali da tu nikakva crkva nije bila. Ali, sada smo opet vraćeni na početak. Zašto?”, pita reis Fejzić.
Mještani sela Radulići kod Bijelog Polja od prošle godine prijete da neće dozvoliti rekonstrukciju džamije, jer je ona, tvrde, sagrađena na ostacima „drevne hrišćanske svetinje.
Arheološko istraživanje stručnjaka Polimskog muzeja koje je njihove tvrdnje demantovalo njima ne znači ništa, a više nije relevantno ni institucijama.
Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara juče je saopšteno kako se tvrdnje mještana Radulića, da je džamija, koja ima status nepokretnog kulturnog dobra, sagrađena na ostacima crkve, „mogu potvrditi/osporiti samo na osnovu sprovedenih sveobuhvatnih sistematskih arheoloških istraživanja, kako bi se sa sigurnošću identifikovale sve hronološke/građevinske faze“.
“Do danas, na ovom prostoru su 2008. godine sprovedena samo sondažna istraživanja, kada je u okviru samog objekta džamije otvorena jedna sonda, dok preostali dio unutrašnjosti, kao i spoljnog dijela uz zidove objekta, nije sistematski istražen, uz izuzetak ostataka turbeta sjeverno od džamije”, njihov je alibi za ukidanje dozvole za rekonstrukciju džamije.
Kategorični su i da „nema prostora za konstatacije da se postupanjem Uprave za zaštitu kulturnih dobara ugrožava očuvanje kulturnog i duhovnog identiteta naše zajednice, ali i države, već je upravo ono usmjereno ka uvažavanju svih istorijskih, arhitektonskih, arheoloških i kulturnih slojeva ovog nepokretnog kulturnog dobra, a u cilju njegove adekvatne valorizacije“.
Zbog svega toga, kako su istakli, Uprava je „kroz sprovođenje obavještenja o rezultatima ispitnog postupka Mešihatu islamske zajednice i revidentu ukazala da je neophodno sprovesti navedena arheološka istraživanja i na osnovu njih dostavljenu projektnu dokumentaciju dopuniti, i potom dostaviti na saglasnost ovoj Upravi“.
Ministarstvo kulture i medija kojem smo uputili pitanja u poneđeljak još nije odgovorilo.
U čitav ovaj proce uključena je i Crkva Srbije odakle su prošle godine saopštili da će inicirati sastanak sa članovima Islamske zajednice kako bi došli do rješenja.
