Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Postoje oni hrabri pojedinci koji se rode jednom u vijeku da zablistaju svojom dobrotom, humanom misijom i posvećenošću.
Ti pojedinci svojim djelima, više nego riječima, grade mostove između ljudskih srca, donoseći svjetlost tamo đe vlada tama i nadu tamo đe su svi izgubili vjeru.
Jedan od tih velikana našeg vremena je humanista Hajriz Brčvak, čovjek čija je misija pomoći onima u
potrebi postala primjer kako jedan pojedinac može promijeniti svijet.
Na otvaranju Šehidske džamije 27. jula 2024. godine, imao sam tu čast i privilegiju da upoznam Hajriza Brčvaka.
Njegova prisutnost bila je kao sunčeva svjetlost koja grije dušu a njegov osmijeh prenosi poruku ljubavi i
mira. No, ono što ga čini posebnim nije samo njegova skromnost, već duboka i istinska predanost
humanitarnom radu koja nadmašuje sve granice, ne samo geografske, već i one ljudske, emocionalne.
Njegova djela, vođena vjerom i saosjećanjem, nisu motivisana slavom ili priznanjem, već istinskom
željom da pomogne onima koji su u potrebi. Svaki njegov korak, svaki njegov doprinos, dolazi iz
dubokog uvjerenja da je pomaganje drugima dužnost svakog čovjeka.
Hajriz Brčvak je više od običnog filantropa. On je simbol humanosti u njenom najčišćem obliku, oličenje onih riječi iz Kurana: “Najbolji među ljudima je onaj koji ljudima najviše koristi.”
Kroz Hajrizove projekte, koji obuhvataju pomoć teško bolesnim osobama-, naglašavam nezavisno o
vjersku i nacionalnu pripadnost, učešće u izgradnje džamija, domova za studente, škola, do pružanja
pomoći siromašnim i ugroženim. Time humanista Brčvak dokazuje da se prava vrijednost čovjeka
mjeri njegovom sposobnošću da mijenja živote drugih nabolje.
Na ceremoniji otvaranja Šehidske džamije, osjećalo se duboko poštovanje i divljenje prema ovom
čovjeku. Njegova filantropija nije ograničena na jednu zajednicu, već obuhvata ljude svih vjera i
nacija. To je humanost u njenom najširem smislu – jer Hajriz Brčvak vjeruje da je svaka osoba
dostojna pomoći, bez obzira na njeno porijeklo ili vjerovanje. Ono što posebno impresionira kod
Hajriza Brčvaka jeste njegova sposobnost da motiviše druge. „One koji budu vjerovali i dobra
djela činili smjestićemo u džennetske odaje, ispred kojih će rijeke teći, u njima će vječno boraviti.
Kako će divna biti nagrada onima koji su se trudili.“ (Kur;an, sura ‘Ankabut, 58).
Ovaj kur;anski ajet odražava Hajrizov životni put, đe se nesebično dijeljenje smatra najvišom
vrlinom.
Njegovi postupci motivišu druge da se uključe, da daju svoj doprinos i da prepoznaju
važnost zajedništva i solidarnosti. Hajriz Brčvak je primjer kako jedna osoba, vođena vjerom, može
donijeti promjene u svijet. Njegova posvećenost i njegova dobrotvorna djela su svjetionik nade za
sve nas, pokazujući da, iako možda ne možemo promijeniti cijeli svijet, možemo promijeniti svijet
jedne osobe. I to je dovoljno. Njegovo ime će ostati zapisano u srcima mnogih, kao što su njegova
djela zapisana u nebeskim knjigama, jer on živi po principima koja su zapisana u svetoj knizi
Kur;an. I zaista, kroz njegova djela, svijet je postao malo bolji a mi smo postali svjesniji naše
odgovornosti prema drugima.
U vremenima kada materijalistički interesi nadvladavaju sve a kada pate naša braća i sestre širom
Palestine, Ukrajine i svijeta, Hajriz Brčvak predstavlja često usamljeni svetionik čija svjetlost
dopire do najudaljenijih tačaka ljudske civilizacije, đe god se čuje glas i vapaj nevinih, postradalih,
gladnih, bolesnih i siromašnih. Njegovo prisustvo i njegova djela stoje kao podsjetnik da ljudskost i
saosjećanje još uvijek postoje, uprkos silama koje ih žele potisnuti. Kao što je Šehidska džamija
jedinstvena u Vojnom selu u Plavu, tako je na ovom svijetu-dunjaluku i jedan jedini čovjek – insan,
čije ime i znači darežljivost i milosrdnost. Njegovo srce, ispunjeno vjerom, zrači snagom koja
prelazi granice i dolazi do onih kojima je najpotrebnija i zaista, njegova djela su odraz te vjere,svjedočanstvo o dubokoj ljubavi prema čovječanstvu.
U svijetu prepunom tame, Hajriz Brčvak je hrid dobrote koja nas podsjeća na to da su ljubaznost, milosrđe i saosjećanje vrijednosti koje prevazilaze sve granice.
Njegova misija nije samo u okvirima Crne Gore, Sandžaka, Bosne i Hercegovine, već globalna, povezujući nas sve kroz zajednički osjećaj odgovornosti prema onima koji su u potrebi.
On je jedan od onih rijetkih ljudi koji, vođeni vjerom i ljubavlju prema ljudima, svojim djelima oblikuju bolji svijet za sve nas.
Ako se Crna Gora sa nečim može ponositi, onda je to sa njegovim imenom i prezimenom.
Hajriz Brčvak je čovjek čija djela ostavljaju neizbrisiv trag, ne samo u Crnoj Gori, već širom svijeta.
On je oličenje onih vrijednosti koje nadilaze sve materijalno i prolazno i zato bi Crna Gora trebala
prepoznati i cijeniti njegov doprinos. Iskreno bih volio da ga sama država uvaži onako kako to
zaista zaslužuje. Njegov rad ne traži novac, privilegije, poklone, niti prijeme. On ne traži priznanja
za sebe, jer njegova djela govore dovoljno. Ono što mu zaista treba jeste uvažavanje – da bude
priznat i uvažen kao jedinstveni primjer humanosti i milosrđa, kao čovjek koji je svojom dobrotom i
nesebičnošću učinio Crnu Goru boljim mjestom. Njegovo IME treba biti SINONIM za dobrotu, a
njegovo PREZIME simbol ČASTI i POŠTOVANJA.
Hajriz Brčvak zaslužuje da bude upamćen ne samo kao filantrop, već kao moralni STUB društva, kao onaj koji je svjetlom svoje dobrote osvijetlio put mnogima.
Da bi se Crna Gora mogla sa ponosom dičiti svojim ljudima, mora prepoznati veličinu onih koji su svoj život posvetili služenju drugima a Hajriz Brčvak je bez sumnje jedan od takvih ljudi.
Razmišljao sam o Hajrizu Brčvaku i često se pitam, kada ga mnogi sretnu i požale mu se na svoje
brige, poglede, razmišljanja i nevolje, ko je tu da sasluša njega? Da li se iko zapita, na kraju tog
dugog i napornog radnog dana, ima li neko da se obrati Hajrizu Brčvaku sa jednostavnim pitanjem:
„Kako si? Da li te muče brige?“ On, koji neumorno pruža podršku i utjehu drugima, koji je uvijek
tu da sasluša, da pomogne, da ponudi nadu, možda i sam nosi teret koji rijetko ko vidi.
Njegovo srce je veliko, ali i velika srca ponekad trebaju predah, razumijevanje i onu istu empatiju koju on tako nesebično pruža drugima.
Da li smo mi, u našoj svakodnevnoj trci sa sopstvenim problemima, dovoljno skromni i dovoljno
pažljivi da zastanemo, da pogledamo tog čovjeka i zapitamo ga: „Kako si zaista, Hajrize? Šta tebi
treba?“ Možda je najveći dar koji možemo ponuditi čovjeku poput Hajriza Brčvaka upravo to –
trenutak naše pažnje, naše zahvalnosti i našeg iskrenog interesovanja za njegovo blagostanje. Jer,
kao što on neumorno nosi svjetlost nade drugima, možda i on ponekad traži samo jedan tračak te
iste svjetlosti, ponuđen kroz iskren razgovor, riječ podrške, ili jednostavno kroz tiho razumijevanje.
Da li smo spremni da mu ponudimo ono što on tako nesebično daje svima nama – pažnju,
poštovanje i saosjećanje? U tome leži prava snaga ljudske povezanosti i možda upravo tu možemo
učiniti najviše za čovjeka koji čini toliko za sve nas.
Na kraju, što da kažem čovjeku-insanu koji je simbol dobrote a da to ne bude patetično, već iskreno
i originalno? Dragi Hajrize, neka na ovom svijetu-dunjaluku tvoje časno ime bude upisano zlatnim
slovima, ne samo u knjigama i pričama, već u srcima onih kojima si svojim djelima promijenio
život. Neka tvoja svjetlost nastavi da sija, vodeći nas sve primjerom nesebične ljubavi i humanosti.
Neka te svaki korak koji činiš ka dobru i svako srce koje dotakneš podsjeti da tvoja misija nije
uzaludna, već da ostavlja tragove koji će trajati vječno, daleko izvan naših granica i vremena. Iz
moje časne misije prema tebi, ja ti od srca poklanjam pjesmu koja je tebi posvećena.
Neka svaka riječ u njoj odjekuje kao izraz zahvalnosti i poštovanja, kao odraz tvog velikog srca i tvojih
nebrojenih dobrih djela. Neka te pjesma prati na tvom putu, kao tihi podsjetnik da si ti za mnoge ne
samo simbol nade, već i ideal čovjeka-insana.
Tvoj život, obasjan svijetlom plemenitosti, ostaje melodija koja će se vječno trajati u dušama svih koji su imali sreću da osjete toplinu tvoje dobrote.
INSAN – ČOVJEK
(Hajrizu Brčvaku)
Na ovom dunjaluku-svijetu, rode se sinovi
čija djela sjaje jače od zvijezda,
i ostavljaju tragove na dinama Evrope
u borbama između dobra i zla.
Dok mnogi prolaze on ostaje
da pruži ruku utjehe
u svijetu surovih podjela
insan-čovjek je to
što korača sa siromašnima.
Njegove misli su molitve u tišini
njegova djela su mostovi nade
on raskiva lance predrasuda
pred kojima robujemo.
Insan-čovjek je to
što na putevima
slabih i poraženih
prelazi granice
u rukama noseći
milosrđe i nadu.
