Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Postoje oni posvećeni imami, čiji životni put i rad svjedoče o skromnosti, predanosti i brizi za druge. Oni nisu samo vjerski lideri, već i stubovi zajednice, pružajući podršku i vođstvo kroz mudrost i saosjećanje. Njihova uloga se ne ogleda u materijalnim postignućima, već u neizmjernom doprinosu koji pružaju društvu u nastojanju da usmjere ljude na put dobrote, zajedništva i vjere. Jedan od tih ljudi je Amer ef. Šukurica, koji je svojim životom i radom postao simbol skromnosti, posvećenosti i uspjeha kroz služenje drugima.
Buker T. Vašington, američki učitelj, prosvjetitelj i pisac, izrekao je mudru misao koja precizno odražava suštinu istinskog uspjeha: „Uspjeh se ne mjeri pozicijom koju je netko stekao u životu, već preprekama koje je prebrodio na putu prema uspjehu.“ Ova izreka se posebno oslikava u životu Amera ef. Šukurice, koji nije tražio priznanja i statusne titule, već je kroz sve izazove i prepreke uvijek ostajao posvećen svojoj misiji – služenju vjeri, zajednici i obrazovanju. Njegov put započeo je u malom selu Potkrajci, u opštini Bijelo Polje, đe je rođen 31. marta 1983. godine. Osnovnu školu je završio u Njegnjevu a već sa upisom u Medresu „Gazi Isa-beg“ u Novom Pazaru školske 1997/1998. godine, postalo je jasno da njegov životni poziv nije samo nauka, već i duhovno vođenje i posvećenost obrazovanju novih generacija. Nakon završetka medrese školske 2000/2001. godine, Amer ef. Šukurica se upisuje na Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, što je bio samo prvi korak u njegovom višegodišnjem putovanju ka duhovnom sazrijevanju i liderstvu.
Vašingtonova izreka o preprekama kao mjerilu uspjeha ističe važnost snage i hrabrosti da se nastavi naprijed uprkos izazovima. Amer ef. Šukurica prebrodio je mnoge izazove tokom svog puta – od školovanja i rada kao imam u različitim zajednicama pa do preuzimanja odgovorne uloge direktora Medrese „Mehmed Fatih.“ Ovi izazovi, umjesto da ga obeshrabre, samo su ga dodatno motivisali da bude bolji, predaniji i posvećeniji svojoj islamskoj zajednici. Njegov uspjeh nije u poziciji koju je stekao, već u njegovom neumornom radu, skromnosti i saosjećanju prema svakome ko traži njegov savjet, razgovor i lijepu riječ. Ova misao Bukera T. Vašingtona odlično sažima suštinu Amera ef. Šukurice kao vođe. Prepreke koje je prebrodio postale su dio njegove duhovne izgradnje, čineći ga primjerom kako se uspjeh gradi kroz trud, odanost i vjeru a ne kroz priznanja ili statusne simbole.
Naši česti razgovori ispunjeni su saosjećanjem, razumijevanjem i dubokim poštovanjem. Svaki trenutak proveden u njegovom prisustvu odaje osjećaj smirenosti i tihe snage koja izvire iz čiste vjere. On nije samo duhovni vođa, već istinski imam koji živi i diše snagom vjere i koji svojim primjerom ukazuje drugima da budu bolji ljudi, da jačaju svoju vjeru i zajednicu. Njegova posvećenost nije samo u riječima, već i u djelima koja svakodnevno svjedoče njegovu skromnost, posvećenost i trud.
Tokom studija, Amer ef. Šukurica nije bio samo student, već i aktivni član vjerskog života. Kao imam, angažovan ispred Medžlisa sarajevskog, predvodio je džemat studenata u studentskom domu “Nedžarići“ pune tri godine. Tih godina pokazao je ne samo svoje vjersko znanje već i svoje organizacione sposobnosti, pružajući mlađim studentima duhovno vođenje i ohrabrenje u trenucima njihovog intelektualnog i duhovnog sazrijevanja. Na četvrtoj godini studija, preuzeo je još odgovorniju ulogu kao imam u mesdžidu Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, đe je predvodio podnevski i ikindijski namaz a povremeno održavao i džume, držeći hutbe koje su inspirisale mnoge.
Dana 30. maja 2007. godine, diplomirao je na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu sa temom „Ljudska dimenzija Muhammeda a.s.“ iz oblasti hadisa, čime je stekao zvanje profesora islamske teologije. Njegova tema nije bila obična akademska vježba, već duboka refleksija o ljudskoj suštini poslanika Muhammeda a.s., koja se ogleda i u njegovom sopstvenom životu – kroz saosjećanje, razumijevanje i predanost drugima. Po završetku studija, Amer ef. Šukurica vraća se u rodno Bijelo Polje, đe je postavljen za imama u džematu Rasovo. Njegova uloga nije bila samo vjerska, već i društvena, jer je ubrzo izabran za predsjednika Odbora Islamske zajednice Bijelo Polje, funkciju koju je sa velikom odgovornošću i posvećenošću obavljao punih šest godina. Kao lider svoje zajednice, nastavio je da gradi mostove među ljudima, da širi poruku mira i zajedništva, uvijek sa skromnošću i bez pompe, vođen isključivo snagom svoje vjere i misije služenja zajednici. Amer ef. Šukurica je istinski primjer imama koji svojim životom svjedoči o vrijednostima islama – o brizi za bližnje, o zajedništvu i o neumornom radu za dobrobit drugih.
Otvaranjem Medrese „Mehmed Fatih“ u Podgorici, u oktobru 2008. godine, Amer ef. Šukurica je preuzeo važnu i odgovornu ulogu Sekretara škole, kao i profesora hadisa. Ova pozicija je zahtijevala ne samo znanje i stručno obrazovanje, već i sposobnost da upravlja jednom od ključnih vjerskih obrazovnih institucija u Crnoj Gori. Njegova strpljivost, posvećenost obrazovanju i neumoran rad postali su osnovna nit njegove karijere i tiho su ga vodili ka još većim odgovornostima. U znak priznanja za njegov dugogodišnji rad, predanost i viziju za razvoj islamskog obrazovanja, 2020. godine imenovan je za direktora Medrese „Mehmed Fatih“ u Milješu-Tuzi.
Njegovo imenovanje za direktora nije samo priznanje za prethodne uspjehe, već i povjerenje zajednice u njegove sposobnosti da vodi instituciju ka novim visinama, unapređujući obrazovni proces i duhovno vođenje novih generacija. Njegovo rukovodstvo odražava mirnu odlučnost, mudrost i spremnost da predano služi zajednici kroz obrazovanje i vjeru. Na kraju mog eseja o njemu, završit ću riječima iz svete knjige Kurana koje najdublje odražavaju Amerovu misiju i viziju: „I čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio.“ (sura El-Qasas, 77). Ovaj ajet, prepun mudrosti, savjeta i ohrabrenja, predstavlja temelj islamskog učenja o dobroti, zahvalnosti i saosjećanju. Ovaj poziv na dobro oslikava i suštinu Amera ef. Šukurice – kao čovjeka koji čini dobro drugima, vođen vjerom, skromnošću i zahvalnošću prema Stvoritelju. Sveti ajet nije samo podsticaj na činjenje dobra, već i poziv na svjesnost o Božijim blagodatima koje nam svakodnevno daje i na potrebu da te blagodati dijelimo sa drugima.
U tom duhu, Amer ef. Šukurica je primjer kako vjera može biti putokaz ka dobroti, služenju drugima i nesebičnom davanju, čime ispunjava svoju duhovnu misiju na ovom svijetu-dunjaluku.
