Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Daleko od svog rodnog Plavsko-gusinjskog kraja u SAD-u je u Njujorku na drugu obalu vječnosti prešla je jedna od značajnih bošnjačkih inteketualki koje je njen rodni kraj iznjedrio.Daleko od svoje rodne grude sa sobobom je nosila tu posebnu inteletkualnu nit i misao koja se kroz njenu poeziju ali i njen književni rad rad stalno prožimala kao kao jedno od najdragocjenjih svjedočanstva poezije. Svojim književnim, pjesničkim i esejistički radovima jako je doprinosilasavremenoj književnosti Bošnjakinja kako bi popunila je značajne praznine u literaturi i doprinijela boljem razumevanju uloge Bošnjakinja u savremnom društvu i kultorološkim i društvenim tokovima i fenomenima. Pripada je onim hrabrim heroinama koje su bile protiv politike rata na prostorima Zapadnog Balkana a koji je ostavio trajne posljedice na sve Bošnjake. Često je skrećala pažnju ,,savremenim političkim elitama“ na značaj i ulogu žena u društvu koje nije prihvatalo žene takvih promišljanja. Ismetu je krasila njena odlučnost, stručnost, harizmatičnost i sposobnost. Pripadale je onim heroinama koje su u svemu bile prve. Kroz svoju poezijustapala je epohe, periode i istorijske događaje koji su na njenu ličnost ostavljale dubok trag.
Bila je žena koja je trčala sa vukovima na ovom našem nemirnom Balkanu. Zato je njena poezija najistinski fluid u kome su sažeta najemocionalna stanja. Pisala je poeziju koja razvija kritički duh i u fokus čitaocastavljarazmišljanje naših životnih sudbina, kako individualnih tako i kolektivnih, u konnstantnom međuodnosu i uzajamnoj zapitanosti o trenutku i vremenu u kome postojimo. Bila je književnica koja se društveno i odgovorno suprostavljala svakom obliku društvene nepravde. Pred sobom je uvijek imala humanističku viziju Crne Gore i borbe za Bošnjake i druge manjebrojne narode. Zapravo bila je itekao svjesna da Crna Gora pripada svima nama podjednako i da u njoj moramo izgraditi jaki multivjerski sklad i suživot bez mržnje i progona. Izgubili smo blistavu i neponovljivu heroinu čija je vizija savremene Crne Gore ali i Evrope bila u najvećem duihu istinskih vrijednosti i humanikstičkih pogleda na svijet. Njen prometejski duh će i dalje sijati kroz njeno stvaralaštavo a posebno kroz poeziju ali i brojne prijateljstva sa svima nama čije je živote obilježila na ovom dunjaluku-svijetu.Aura hrabrosti, tolerancije, ali i kritike kojom je pokazivala svoju lucidnost u borbi protiv bilo kog oblika nacionalizma, šovinizma, fašizma, klerikalizma ili degradacije predstavljala je njen lični svetionik ali i jednu kompletnu ličnost koja je izgrađena ispod samih Prokletija koje su nam dale neke od najznačajnih imena književnosti u Crnoj Gori. Ismeta R, Krcić još dugo ćemo pamtitikao ženu koje nije podlegla dogmama ni zabludama. Vjerovala je u moderne, demokratske, evropske a iznad svega prosvjetiteljsko-pedagoške ideje pa iako je društvo kome je pripadala trpjelo ,,poraze“ a ona vjerovala u nove pobjede i posebnu emancipaciju Bošnjaka i Bošnjakinja. Posjetiću na jedan citat koji bi najljepše išao uz ličnost Ismete R. Krcić. Alija Izetbegović jednom je lijepo zapisao: ,,Hrabrost bosanske žene, njena snaga i ponos, bile su jedan od odlučujućih činilaca u borbi Bosne i naroda za opstanak.“Vjerujem iskreno da kao i svaka značajna pjesnikinja Ismeta bi voljela da se od nje oprostimo uz njene stihove koji su je činili posebnom.
Ismeta R. Krcić rođena je 1961. godine u Plavu. Osnovnuškolu i gimnaziju je završila u Plavu. Studirala je jugoslovenskuknjiževnost i jezik na Filološkom fakultetu u Prištini.Poeziju je pisala još od gimnazijskih dana, a objavljivala je uomladinskim i studentskim listovima od početka studiranja.Učestvovala je na više književnih konkursa i književnihsmotri. Zastupljena je u zajedničkoj zbirci pjesama ,,Kredompo umu“. Bila je član je Udruženja zavičajnih pisaca Plava i edicije,,Slika-pojam“ Udruženja pisaca Sandžaka. ,,Prsti ogledala“ jenjena prva samostalna zbirka poezije. Uvrštena je u dvije panorame pjesništva Bošnjakinja, Crne Gore: ,,Lirski zinet“ i ,,Lirska Hedija“
STRAH OD NEVIDLJIVIH OKOVA
Tijelo moje postaje vatra
gore okovi i verige
svega što nije dostiglo
vrhunac dana
osjećam strah
da li ću ipak progovoriti
kroz ugljevlje
u životu
sama sa sobom
strepnja steže obruče
u meni strči želja
da pobijedim
smrt tijela
da li je i gubitak duše.
ODLAZAK BILO GDJE
Život svjedoči
prave ljubavi nema
/ima u pjesmi/
ne zna niko
šta ja hoću
da li je ovaj život
toliko bitan
da ga osmišljavamo
ljubav je putovati
bilo gdje
O, NEMIRU
Caruje u srcu
hrani se pogledima
u svakom trenu
neraskidiv je osjećaj
s bolima
očevici dolaze
da nas nemirom
ponesu u ponor
za laž
za maske
za pustoš
da li je srce čisto
kada se pita
O SAMOUBISTVU
Odvedite me negdje daleko
da posljednji put posmatram
beskrajna polja žita
jer žitom se ljudi i ptice hrane
kad me odvedete
pustite me da plačem
i pustite
da se moji jecaju
stope sa zlatnom šumom
tišine
poslije ću vodenim očima
gledati u nebo
i sita se udaviti
u vlastitim smijehu
smatrajući taj čin
za viteški.
OD RANE RANI
Ralje nam ogradiše ranu
prije susreta sa nicanjem
dok nam padahu
likovi kojih se ne sjećamo
u jedan dan
biti i čuvati
