Invalidi rada iz Rožaja vode dvije decenije borbu za bolji životni položaj. Bez posla su od 2003. godine, od kada se nalaze na Birou rada. Kažu da nakon zatvaranja rožajskih fabrika žive sa svojim porodicama na rubu egzistencije.
„Današnja moja primanja i nas invalida rada iznose 205, 206 eura. Većina njih je izgubila djelove tijela radeći u našem preduzeću, mi smo uložili život za ovu državu, za svoju porodicu da bismo kada dođemo u ovaj period mogli dostojno od svoje penzije da živimo. Međutim, država je zaboravila na nas“, kazao je Hajran Murić koji je invaliditet stekao radeći u Gornjem Ibru.
Apel za pomoć uputili su i aktuelnoj Vladi, no kažu da kokretnog odgovora koji bi promijenio njihovu sudbinu još uvijek nema.
Branko Magdelinić kaže da ima 63 godine i da prima invalidninu u iznosu od 206 eura od kojih izdržava četvoročlanu porodicu.
„Primam ovu penziju, no ne znam kako da je nazovem, da li je penzija ili neka milostinja, 206 eura, od toga školujem dvije ćerke. Nadao sam se u novu vlast, da će nešto preduzeti, oni su nastavili stazama prethodne vlasti, pa ih pitam kakva su primanja naših kolega u evropskoj uniji, pitam ih koliko dana mogu da provedu sa 206 eura, sa četvoročlanom porodicom“, kaže Magdelinić.
Zbog teškog materijalnog i zdravstvenog položaja u koji su dovedeni, kako ističu, tuđom krivicom, primijeniće radikalne mjere.
„Planiramo da se 20 . maja okupimo na dan inauguracije predsjednika ispred Skupštine i da održimo jedan performans. 9. juna planiramo da započnemo štrajka ispred Vlade i tu ćemo da ostanemo do dana izbora, nećemo više da izlazimo na izbore, nas ova država poznaje samo na dan izbora i što se izbori završe mi smo za njih mrtvi, sahranjeni“, prenosi stav invalida rada iz Rožaja Hajran Murić.
Ukoliko njihovi zahtjevi ne budu ispunjeni, poručuju da će tražiti azil u nekoj od evropskih država.
