Mrtve palestinske bebe uglavnom su bez cipela. I ona najkraća Hemingvejeva: “Na prodaju. Cipelice za bebu. Nenošene.” teško da bi imala mjesta u svijetu 18.000 ubijene palestinske djece.
Čak i da je neko od palestinske djece u momentu smrti imalo na sebi cipele, od njih najvjerovatnije nije ostalo ništa usljed eksplozije bombe koja i prije nego padne ubija strahom od onoga što slijedi.Pa se onda nema šta ni oglasiti za prodaju, osim zemlje palestinske na kojoj ni drvo masline više nije njeno.
Svjetski zvaničnici rado posjećuju Izrael i stisnutih ruku sa Benjaminom Netanyahu poziraju ispred brojnih kamera i škljocajućih bliceva, dok se ovaj s neskrivenim ponosom zadovoljno smije. S druge strane, rado je priman u diplomatske posjete u kojima nema ničeg diplomatskog, pa je čak i bio na listi za izbor ličnosti godine prestižnog časopisa New York Times.
Niko od njih ne broji žrtve već samo teroriste od kojih su najopasniji oni koji su još u inkubatoru, ili su tek prohodali, ili su naučili prva slova.
Ubijena je Fatima i još hiljade Fatima, Nadija i još hiljade Nadija, Farah i još hiljade Farah. Sigurna sam da je neka od djevojčica nosila i ime moje kćerke, Farah.
Utjehu pružaju građani zemalja koji se svojim tijelom odupiru pendrecima policije u borbi za očuvanje zdravog razuma koji još ima težnju da stvari nazove pravim imenom. No u isti mah, svjedoci smo da se kolektivni stav formira bez uvažavanja mišljenja građana, što nažalost šalje poruku da građani baš i nisu faktor u kreiranju istog.
Pa bi se onda lako moglo zaključiti da je demokratija za jedne dostigla svoj puni vrhunac, dok je druge (građane) bacila u mračnu sjenku beznačajnog a time i potlačenog.
18. 000 ubijene palestinske djece još nije ujedinilo stav svjetskih zvaničnika da li se u Palestini dešava genocid ili odbrana Izraela od terorizma.
Pod tezom odbrane, definicija genocida spava, nejaka da opravda svrhu svog postojanja. Beznačajna baš kao i građani širom svijeta.
No sve to nije pažljivo tumačenje, niti pažljiva primjena međunarodnih normi, već izmjena svjetskog poretka do one tačke gdje više ništa ne može da šokira a time i izazove otpor.
U svijetu Trumpova čini se da nam je najveća dužnost sačuvati zdrav razum i prema njemu jasno napraviti razliku između odbrane i genocida i time sačuvati ono najvažnije ljudsko, empatiju.
Jučer, 18. 3. 2025. godine, u Gazi je ubijeno 404 osobe među kojima i djeca.
Bebice kojima fale cipele na stopalima i koje se nikako ne uklapaju u najkraću ispričanu priču, već desetljećima su najduža priča koja se priča kroz najteže oblike zločinačkog postupanja jedne države.
A nama ostaje da iznova brojimo sićušna i modra tijela djece.
Munevera Sutović
