U ranim jutarnjim satima, redakcija Radio Televizije Rožaje, dobila je poziv od gospodina Đorđa Perovića iz Beograda, rodom iz Andrijevice.Kao da je jedva dočekao jutro da podijeli sa nama svoju priču koja je nama u redakciji donekle uobičajena ali ne i njemu koga je gostoprimstvo i velikodušnost rožajskog naroda oduševila dotle da je događaj prepričavao pa gotovo u suzama obuzet emocijama nevjerice da u današnje vrijeme ima takvih ljudi.
A kakvi mogu biti ljudi, kaže gospodin Đorđe u telefonskom razgovoru, kojima poznanstvo nije uslov da otvore vrata svog doma i da ponude pitom tek ispečenom, kisjelim mlijekom i svime što se u kući u tom nenadnom času našlo. Kakvi mogu biti, opet ponavlja gospodin Đorđe, osim posebni, izvanredni i divni.
“U momentu kada je nastao kvar na automobilu, putujući kroz Rožaje prema Beogradu, osjetio sam se bespomoćnim. Nepoznato mjesto, lokacija udaljena od grada pa i time od onih koji mi mogu pomoći sa nastalim kvarom, učinili su da se blago uspaničim. Međutim, odnekuda su se stvorili ljudi koji su preuzeli posao i osposobili automobil za dalju vožnju. Posmatrao sam u nevjerici razmišljajući samo o jednom: zar danas postoji ovakvo nešto…
Danas, kada svi zaziremo jedni od drugih i pratimo onaj trend “svako svoj posao”.
Dok su ljudi radili na popravci auta, mali dječak iz obližnje kuće je došao da me pozove na pitu “koju je majka tek ispekla i na kafu jer kaže majka sigurno ste umorni od puta pa da malo odmorite dok automobil bude spreman”.
Morao sam na neki način da izrazim svoju neizmjernu zahvalnost ljudima Rožaja koji su mi pomogli i emociju da zahvaljujući njima opet čvrsto vjerujem u ono što je nekada postojalo a što sam nekako zaboravio pod uticajem “modernog” života koji nas vodi izolaciji i samoći.
Rožaje me je podsjetilo da je najljepše biti dobar čovjek. A Rožajci to jesu i ja vam ovim putem najsrdačnije zahvaljujem. Vratili ste mi vjeru u dobro, vjeru u ljude, vjeru u obraz.
Osjetno emotivan, gospodin Đorđe je na kraju razgovora uputio najsrdačnije pozdrave svim ljudima Rožaja uz poruku da je taj nemili događaj sa autom imao svoju svrhu i da se ništa ne dešava slučajno jer je on put za Beograd nastavio sa otvorenim srcem, baš onakvim kakvo imaju ljudi Rožaja.
Munevera Sutović
