Mlada crnogorska pjesnikinja i novinarka Amra Tahirović, prepoznatljivo je lice Televizije E, najmlađe crnogorske televizije koja je prošle sedmice proslavila prvu godišnjicu rada.
Amra je rođena 1. juna 1997. u Rožajama, gdje je završila osnovnu i srednju školu kao dobitnica diplome Luča. Visoko obrazovanje stekla je na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, smjer Medijske studije i novinarstvo.
Poeziju piše od desete godine, a do sada je objavila dvije zbirke pjesama, “Ranjeni stih” 2014. i “Susreti u bijelom” 2016. godine, dok je treća u pripremi.
Za dosadašnji životni i profesionalni put kaže da, iako nije naročito dug, da jeste sadržajan i pun uspona i padova. Ističe da je njen život ozbiljna trka, a ruta i pravac uvijek neizvjesni, oštre krivine i najveća brzina. Ipak – zadovoljna je dokle je stigla.
Ne misli da je sve postigla i naučila, ističe da ima još mnogo toga što je čeka, što kao napredak, što kao prepreka. Trudi se, kaže, da svakog dana uči, da bude bolja i srećnija.
I važno joj je što oko sebe ima divne ljude…
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
– Sve djetinje što je bilo moguće sačuvati, sačuvala sam u sebi. Onda kad postanemo svjesni koliko je bilo lijepo i koliko je brzo prošlo, počne da nedostaje mnogo toga. Prvo što mi pada na pamet su – bezbrižnost, rožajske zime i rodna kuća… i Pogi sladoled.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
– Ne volim što sam odrasla, ali su lijepa prijateljstva, ljubavi i putovanja. Pa i to što kao odrasla osoba mogu stvarati, raditi na ostvarivanju svojih ciljeva i biti tu za druge.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
– Ne dozvoljavam da moji talenti ne dođu do izražaja (smijeh). Šalim se. Talenat za pisanje je nešto što volim da istaknem, ali mislim da je dovoljno prepoznat. Ipak, malo je poznato da sam strastveni vozač, pa ću neskromno to da navedem i kao talenat.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
– Paket osobina. Na primjer, tvrdoglavost, teško opraštam i zlopamtilo sam.
Što najviše cijenite kod drugih?
– Cijenim osobe koje su spremne da se bore za ono što žele. Cijenim trud, iskrenost, hrabrost i nesebičnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
– „Krinovi u blatu“, a u toj isprljanoj bjelini voljela bih da glumi Ketrin Zita Džouns ili Salma Hajek.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
– Halo. Kasniću, ali biće ludilo.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
– Trešnje. Uvijek su na peteljci dvije, jedna je super-slatka i dobra, druga tamna i gorka.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
– Bilo bi super da ponekad mogu da budem nevidljiva.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
– Sa Harijem Poterom. Da mi najzad stigne pismo iz Hogvortsa.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
– Ukoliko nisam na poslu, a nisam ni negdje na vikend odmoru, onda nedjeljom volim da popijem kafu u Njegoševoj.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
– „Naposletku“, Đorđa Balaševića, zauvijek. Mada, moram da pomenem da je u rangu sa njom i „Te noći kada umrem“ Bijelo Dugme, a od skoro, iz posebnih razloga, „Ti si mi u krvi“ Zdravka Čolića…
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
-„Bijele noći“, Dostojevskog.
Gdje biste voljeli da otputujete?
– Škotska. To je zemlja mojih snova.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
– Električni trotinet i autobus, prilično su dosadni i ometaju saobraćaj.
DA TI KAŽEM…
Kome sve ispričate?
– Nikome.
Čemu se uvijek obradujete?
– Zagrljaju.
Da li za nečim žalite?
– Da. Mnogo je toga.
Bez čega ne možete?
– Bez majke, pažnje i cigareta.
Za što ste se posljednji put izvinili?
– To je teško pitanje, jer moja svaka treća poruka ili poziv, počinju sa „izvinite ako Vas ometam“. Ukoliko se pitanje odnosi na izvinjenje zbog pogrešnog postupka ili izgovorene riječi, onda se ne sjećam kada se to posljednji put dogodilo. Nije mi teško da kažem izvini, već je stvar u tome što pazim da do toga ne dođe.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
– Da moja porodica i prijatelji budu uvijek zdravi. Da svijet postane bolje mjesto za život, bez sivila, rata i diskriminacije. Da djeca ne boluju i ne plaču.
Što je najteže što ste do sada uradili?
– Živjela.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
– Znajući sebe, vjerovatno u depresiji. Ali bih se trudila da provedem što više vremena sa ljudima koje volim, da više pišem i da napokon odem na bungee jumping.
Kako biste voljeli da umrete?
– Ne znam. U zagrljaju.
Koji bi bio Vaš epitaf?
– „Možda spava sa očima izvan svakog zla“.
Autorka: Jovana Vuković-Portal Analitika