Danas je u Podgorici svečano otvorena Hadrovića džamija, obnovljena nakon više od 70 godina. Ova građevina iz XVIII vijeka, srušena 1956. godine, ponovo je izgrađena i predstavlja simbol multikulturalizma i zajedništva.
Svečanosti je prisustvovao veliki broj vjernika i zvanica iz političkog i diplomatskog života Crne Gore. Džuma-namaz je predvodio šejh Halid bin Sulejman el-Muhenna, imam Poslanikove džamije u Medini. Prisutnima se tom prilikom obratio reis Islamske zajednice Crne Gore, Rifat ef. Fejzić čiji govor prenosimo integralno:
“Neka je Slava i Hvala Uzvišenom Bogu. Neka je mir i spas, Božiji blagoslov na Muhammeda a.s.
Poštovani hadži Idriz efendija, uvaženi potpredsjednici vlade i Skupštine, članovi vlade i poslanici u Skupštini, cijenjena gradonačelnice Glavnog grada, poštovani predsjednici opština i skupština opština, poštovani gosti iz Kraljevine Saudijske Arabije, ekselencije, ambasadori, eminencije, dame i gospodo, dragi prijatelji,
Es selamu alejkum i dobar dan.
Ono što na početku želim da kažem jeste da sam veoma počastvovan, a vjerujem i svi mi, što je danas sa nama moj prethodnik hadži Idriz ef. Demirović.
Dragi prijatelji, braćo i sestre, jako je bitno očuvati instituciju. Očuvati je, stvoriti je, napraviti je i rukovoditi njome. Govorio je Poslanik a.s. da će doći vrijeme kada će biti teško očuvati vjeru. I to je slikovito opisao kao držanje žeravice na dlanu: ako je držite, peče, a ako je pustite, ona se ugasi. U jednom takvom vremenu, Idriz ef. Demirović je vodio našu zajednicu, sačuvao je, zajedno sa malim brojem svojih saradnika. Danas je sa nama ovdje i Bajro ef. Agović, bivši sekretar i saradnik Idriz ef. iz tog vremena. Oni su zajednicu sačuvali i ostavili je nama u emanet.
To su bila teška vremena. Naša Islamska zajednica je bila obezglavljena, a i dalje članica jedinstvene Islamske zajednice u tom periodu. Rat je bjesnio sa svih strana. Ljudi su izvođeni iz vozova, autobusa, samo zbog imena i prezimena. I u tom, i takvom vremenu, 1994. godine, donosi se Ustav Islamske zajednice. Tim činom oni čuvaju Islamsku zajednicu. Ako mislite da su tadašnje vlasti bile zadovoljne s tim, nisu! Naprotiv! Tadašnji list “Pobjeda” je pisao tekst pod naslovom “Separatizam po Allahu”.
Islamska zajednica je jedna od prvih nezavisnih institucija u ovoj zemlji. Možda i danas nekima smeta ljubav pripadnika Islamske vjere prema ovoj zemlji i ovoj državi. A mi nemamo rezervnu. Ovo je naša zemlja.
Poštovani prisutni, da bismo se mogli liječiti kao društvo od mnogih devijacija, danas moramo imati i dijagnozu. Bez nje nema napretka. Srećni smo što danas ovde zajednički stojimo i otvaramo ovu džamiju.
Ovo je prva džamija u gradu Podgorici nakon 270 godina. I to vam je, između ostalog, i onaj period koji sam spomenuo. I nije samo da se nije gradilo, nego se i te kako rušilo. Na dvjestotinjak metara od mene, na Cvijetinom brijegu, bila je džamija Drickovića. Tamo je ostao još samo jedan mezar. Takođe, sa druge strane, na tzv. Pogrebnom, bila je glavna gradska džamija u Podgorici, džamija Glavatovića. Na čuvenim Skalinama bila je Fatihova džamija. Na ušću Ribnice u Moraču bila je tekija. Iznad današnje Starodiganjske džamije, i dalje je u narodu poznata kao Tećija. U blizini nje se nalazi hamam, koji je danas pretvoren u javni toalet. Da ne spominjemo i groblje na Pobrežiju koje je oduzeto od Islamske zajednice. A još imamo živih svjedoka čiji su najbliži preci u tom groblju pokopani. Na mjestu stare medicinske škole bila je zgrada medrese. Takođe, i u blizini Glavatovića džamije nalazila se zgrada medrese. Danas toga nema.
I ovo nije nikakva mitologija ni mitomanija. To su historijske činjenice. A još uvijek živi svjedoci svjedoče tom vremenu. Sve ovo vam govorim kako bismo na ispravan način uspostavili dijagnozu današnjih devijacija u društvu i kako bismo se mogli liječiti.
Zahvalan sam gradonačelnici dr. Oliveri Injac. Zahvalan sam na tome što ni ja lično, a ni Islamska zajednica, nismo ni u jednom momentu osjetili bilo kakvu neravnopravnost prema Islamskoj zajednici u odnosu na druge vjerske zajednice. I na tome, u prisustvu svih vas, želim da joj se zahvalim. Vjerujem da je i ona lično zaslužna za takav odnos.
Želim da se zahvalim i prethodnim upravama glavnog grada sa kojima smo započeli ovu priču izgradnje ove džamije. Bila je ovo duga i teška priča, trajala je gotovo 20 godina. I nakon 20 godina, mi danas imamo ovaj objekat.
Ovo je svečani trenutak i koristim priliku da se zahvalim svima vama koji ste pomogli ovaj projekat.
Molim Uzvišenog Boga da svima koji su dali i uvakufili dio svoga imetka u ovaj objekat, ukabuli i da im to bude trajna sadaka na ovome svijetu i nagrada na drugom, vječnom svijetu.
Želim i da zatražim oprosta od naših komšija ovde. Možda smo, u periodu izgradnje ovoga objekta, a uzimajući u obzir da su ulice u mahali dosta tijesne, nekome zasmetali. Zahvaljujem im se na strpljenju koje su pokazali u ovom periodu. Još jednom tražim oprosta od njih ako smo im nanijeli neku nepravdu. Trudili smo se da budemo dobre komšije.
Na kraju, posebno se želim zahvaliti glavnom imamu Džemu ef. Redžematoviću. On je svakodnevno bdio na ovom objektu. Svojim trudom i zalaganjem doprinio je da ovaj objekat u kratkom periodu bude otvoren za vjernike.
Na samom kraju, hvala vam što ste došli. Neka je hairli, mubarek i sa srećom ova lijepa džamija iz koje će se čuti samo riječi dobrote, mira i dobročinstva, tolerancije i zajedništva. Jer siguran sam da je ovo nebo dovoljno za sve nas i da imamo dovoljno vazduha, da je ova zemlja dovoljno prostrana da na njoj možemo da živimo u miru i zajedništvu.”, kazao je u svom obraćanju reis Fejzić.
