Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Rifat Alihodžić, ime koje zrači i obasjava svojom snagom i odlučnošću, predstavlja izvanredan primjer pojedinca koji je uspio da svoje snove pretoči u stvarnost.
Njegov životni put obasjan je svijetlima uspjeha i borbe, prepoznatljiv po izvanrednom doprinosu arhitekturi, kulturologiji i promociji bošnjačkog identiteta. Rifat Alihodžić nije samo arhitekta i kulturolog, već i borac, neumoran u ostvarivanju svojih ambicija i vizija.
U svijetu u kojem je konkurencija oštra, Alihodžić je uspio da se izdvoji kao istaknuta ličnost, ostavljajući dubok pečat na poljima arhitekture i kulture, kako u Crnoj Gori tako i širom Evrope i svijeta. U ovom eseju, predstaviću njegov put, inspiraciju i njegov izuzetan doprinos društvu, razmatrajući kako je postao sinonim za uspjeh kroz borbu i istrajnost u svim ovim po mnogo čemu teškim decenijama i vremenima.
Kada bih Rifata Alihodžića opisivao riječima najbolje bi uz njega išao citat Ralph L. Wiegman-a koji je
zapisao: ,,Arhitektura je muzika u prostoru, igra svijetla, sjenki i oblika.
Ona ne samo da odražava naše fizičke potrebe, već i dušu naših društava, naših vremena i naših kultura.“
Rifat Alihodžić, rodjen je u Beranama 1956. godine, svoj životni put ispisao je zlatnim slovima istrajnosti i posvećene predanosti. Odrastajući u toplom okruženju Bijelog Polja, već tada je pokazao intresovanje za budućeg istraživača i graditelja. Nakon što je završio gimnaziju, Rifat Alihodžić se uputio prema Sarajevu, đe je diplomirao na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Međutim, taj korak je predstavljao samo početak njegovog uspona ka vrhu i modernističkom duhu. Njegova istraživačka radoznalost i želja za stvaranjem oblikovali su ga u diplomiranog magistra tehničkih nauka sa smjerom “Arhitektonska kompozicija” na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Neustrašiv i ambiciozan, Rifat Alihodžić nije samo stekao zvanje, već i nagradu ”Milorad Macura” koju dodjeljuje prestižni Institut za arhitekturu i urbanizam Srbije za svoj magistarski rad. Njegova želja za znanjem i napredovanjem nije
poznavala granice. Nastavio je svoje obrazovanje i stekao zvanje doktora tehničkih nauka iz oblasti
arhitekture i urbanizma na Fakultetu tehničkih nauka-Departman za arhitekturu i urbanizam u Novom Sadu. Njegova teorijska istraživanja usmjerila su se na perceptivne procese u arhitekturi i arhitektonsku kompoziciju, oblasti koje su otkrivale dubinu njegove strasti i ljubavi prem arhitekturi.
Rifat Alihodžić za razliku od mnogih nije samo arhitekta, već i istraživač, teoretičar i inovator. Njegova priča nije samo priča i put ka obrazovanju, već i put ka uspjehu i ostvarivanju snova. Kroz njegove napore, Crna Gora je dobila ne samo vrhunskog arhitektu i kulturologa, već i čovjeka koji je posvetio svoj život borbi za bošnjački identitet, postajući jedan od lidera noseći sa sobom ponos i inspiraciju za buduće generacije. Rifat Alihodžić je oličenje istrajnosti i posvećenosti, a njegova priča je inspiracija za sve mlađe i nadarene generacije koje žele krenuti njegovim stopama.
ARHITEKTONSKI VIRTUOZ KOJEG PRATE NAGRADE I PRIZNAJA
Njegova profesionalna karijera počinje skromno, sa prvim zaposlenjem u “Zavodu za urbanizam i projektovanje” u rodnom Bijelom Polju. Međutim, već tada se nazirala njegova strast prema arhitekturi i njegova odlučnost da ostavi svoj trag. Godine 1990. pokreće sopstveni projektni biro pod imenom “ARHING inženjering”, označavajući time svoj korak ka nezavisnosti i kreativnom izražavanju.
Alihodžićev ulazak na Univerzitet Crne Gore 2008. godine kao redovnog profesora predstavlja značajnu prekretnicu za univerzitet i studente arhitekture, budući da je donio sa sobom obimno akademsko znanje i praktično iskustvo koje je obogatilo obrazovni program i motivisalo mnoge. Alihodžićeva karijera na Univerzitetu Crne Gore obilovala je brojnim doprinosima u različitim aspektima obrazovanja i istraživanja arhitekture. Njegova stručnost, ali i posvećenost predavanju, čine ga izuzetnim predavačem.
Njegova sposobnost da prenese svoje duboko razumijevanje arhitekture i dizajna na studente postala je inspiracija mnogima.
Njegova predavanja nisu samo prenošenje teorijskog znanja; ona su prava umjetnost, kombinacija stručnosti, entuzijazma i inspiracije. Njegova sposobnost da studentima prenese svoju strast prema arhitekturi čini ga izuzetnim pedagogom. Alihodžićeva uloga mentora takođe je neizmjerno važna. Njegova pažljiva i besebična podrška studentima pruža im siguran temelj za razvoj njihovih vještina i
kreativnosti. Kroz svoju stručnost i iskustvo, on usmjerava studente da istražuju nove ideje, tehnike i pristupe u arhitektonskom dizajnu. Njegova mentorska uloga nije samo akademska; on takođe motiviše studente da postanu odgovorni i etički osviješćeni arhitekti koji će doprinositi zajednici i društvu kao cjelini. Njegova stručnost, iskustvo i odnos prema arhitekturi čine ga neizostavnim dijelom obrazovnog programa, a njegova inspiracija i podrška studentima obezbjeđuju da budućnost arhitekture u Crnoj Gori bude svijetla i inovativna. Kroz svoj rad, Alihodžić je ostavlja neizbrisiv trag na univerzitetu i u srcima mnogih studenata arhitekture koji su imali privilegiju da budu pod njegovim mentorstvom.
Jedno od najimpresivnijih dostignuća Rifata Alihodžića ogleda se u njegovoj bogatoj stručnoj praksi. Realizovao je preko stotinu arhitektonskih objekata, a čak pet od njih bazirani su na prvonagrađenim konkursnim rješenjima.
Njegov izuzetan talenat i vizija očigledni su u svakom projektu koji je ostvario, pretvarajući prostor u umjetničko djelo, trajne i neprolazne vrijednosti.
Dva njegova projekta su čak publikovana u prestižnim, međunarodnim časopisima za realizovana
arhitektonska djela.
Posebno se ističe objekat kapele u Bijelom Polju, koji je uvršten među trinaest najimpresivnijih primjeraka funeralne arhitekture iz cijelog svijeta u časopisu “World Architecture”. Ovaj podvig nije samo odražavao njegovu izvanrednu vještinu, već i njegovu duboku povezanost sa kulturom i nasleđem Crne Gore. Nagrade i priznanja koje je Rifat Alihodžić stekao tokom svoje karijere samo potvrđuju njegovu posebnost. Dobitnik je prestižne nagrade “Borba” za najbolje realizovano arhitektonsko djelo u Crnoj Gori 1990. godine, treće nagrade na međunarodnom salonu urbanizma u Nišu 2011. i nagrade “CEMEX” 2014. godine na državnom nivou samo su neki od dokaza o njegovom neospornom uticaju u svijetu arhitekture.
Rifat Alihodžić, renomirani arhitektonski virtuoz iz Crne Gore, ističe se svojim izvanrednim doprinosom arhitektonskoj zajednici i svojim impresivnim uspjesima na međunarodnoj sceni.
Njegova posvećenost prema arhitekturi i izvanredna stručnost rezultirali su brojnim priznanjima i
prestižnim pozicijama tokom njegove dosadašnje bogate karijere.
Godina 2018. bila je posebno značajna za Rifata Alihodžića, budući da je osvojio prvu nagradu na državnom nivou i treću nagradu “CEMEX” na međunarodnom nivou u Meksiku. Ovo priznanje nije samo potvrdilo izvanrednu kreativnost i stručnost, već i stavilo crnogorsku arhitekturu na svjetsku kartu.
Njegova izuzetna karijera također obuhvaća nominaciju za prestižnu “Mies Van de Rohe Award for Architecture Barcelona” dva puta, što ga svrstava među najbolje arhitekte na svjetskom
nivou.
Ova nominacija prepoznaje njegovo jedinstveno umijeće u oblikovanju i izgradnji arhitektonskih remek-djela. Alihodžić je takođe bio odabran da predstavlja Crnu Goru na XII Internacionalnom Bijenalu arhitekture u Veneciji 2010. godine, đe je jedan od njegovih projekata bio izložen kao jedan od tri najbolja. Ova čast nije samo bila lična satisfakcija, već je i promovisala crnogorsku arhitekturu na međunarodnom nivou. Ministarstvo održivog razvoja i turizma Crne Gore povjerilo mu je ulogu komesara nacionalne izložbe na XIII Internacionalnom Bijenalu arhitekture u Veneciji 2012. godine. Ova pozicija potvrđuje njegovu stručnost i doprinos razvoju arhitekture u Crnoj Gori. Rifat Alihodžić nije samo konstruisao i gradio impresivne strukture, već je takođe doprinio obrazovanju i promociji arhitekture. Gostujući kao profesor na arhitektonskim fakultetima u Beogradu, Ljubljani, Ankari (METU) i Bariju (Politehnika), prenio je svoje znanje i iskustvo na mlađe generacije arhitekata. Njegov doprinos arhitekturi takođe se ogleda u autorstvu mnogih naučnih radova, knjiga i monografija koje su izdane od strane crnogorske Akademije nauka i umjetnosti. Takođe je bio autor četiri monografije međunarodnog značaja,
dodatno doprinoseći širenju arhitektonskog znanja. Alihodžić je takođe vršio funkciju predsjednika Saveza arhitekata Crne Gore od 2008. do 2012. godine, čime je ostavio dubok pečat na organizaciju i promociju arhitekture u zemlji. Kao redovni član Akademije inženjerskih nauka Crne Gore i član odbora za arhitekturu i urbanizam Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, nastavlja da daje svoj doprinos, priznanjima, ulogom, značajem i doprinosom na polju arhitekture ostavlja neizbrisiv trag na međunarodnoj i domaćoj sceni.
Njegova planetarna posvećenost arhitekturi i neprestana težnja za savršenjim svijetom čine ga istinskim uzorom i liderom u nauci i arhitekturi.
RIFAT ALIHODŽIĆ SPAJANJE ARHITEKTURE, PAMĆENJA I PSIHOLOGIJE
Objavio je sljedeće knjige i doktorsku disertaciju;“Definisanje primarnih aspekata psihološkog doživljaja arhitektonskog prostora i forme”- 2007; “Opažanje i pamćenje arhitektonskog prostora i forme” – (doktorska disertacija) 2009. “Arhitektura u Crnoj Gori 1965- 1990. (kroz prizmu “Borbine” nagrade)”- 2015.
Arhitektura je umjetnost koja spaja estetiku, funkcionalnost i kontekst kako bi stvorila jedinstvena prostorna iskustva.
U tom kontekstu, Rifat Alihodžić, priznati arhitekta i autor, donosi ne samo svoje bogato znanje o arhitekturi, već i duboko razmišljanje o povezanosti arhitekture, pamćenja i psihologije. Njegove knjige nude uvid u različite aspekte ovih disciplina i kako se one odražavaju na crnogorski identitet i prostor. Knjiga “Arhitektura u Crnoj Gori 1965-1990. (kroz prizmu Borbine nagrade)”, objavljena 2015. godine, istražuje bogat arhitektonski pejzaž Crne Gore kroz prizmu prestižne “Borbine” nagrade.
Ova nagrada predstavlja prepoznavanje izvanrednih arhitektonskih dostignuća i njihov uticaj na kulturu. Alihodžić nam nudi istorijski pregled i analizu ključnih arhitektonskih trenutaka u Crnoj Gori tokom razdoblja od 1965. do 1990. godine. Ova knjiga ne samo da donosi novo svjijetlo na vrijednost i značaj tih arhitektonskih ostvarenja, već i ilustruje kako arhitektura oblikuje i odražava identitet Crne Gore.
Njegova doktorska disertacija, “Opažanje i pamćenje arhitektonskog prostora i forme”,
iz 2009. godine. Nudi duboko promišljanje o tome kako ljudi percipiraju i pamte arhitektonski prostor. Alihodžić istražuje kako ljudi doživljavaju arhitektonski prostor, kako ga pohranjuju u svojem pamćenju te kako to utjiče na njihove emocionalne reakcije i percepciju okoline.
Ova disertacija donosi novi oblik razumijevanja kako arhitektura nije samo spoljna struktura, već i
duboko ukorijenjen u našem emocionalnom svijetu.
“Definisanje primarnih aspekata psihološkog doživljaja arhitektonskog prostora i forme,” knjiga koja je objavljena 2007. godine, nadograđuje teme iz disertacije.
U ovoj knjizi, Alihodžić analizira osnovne psihološke aspekte percepcije i doživljaja arhitektonskih prostora. On razmatra kako oblik, proporcija, svjetlo i materijali utiču na našu percepciju i emocije u vezi s
arhitekturom. Ova knjiga je ključna za arhitekte, ali i za sve one koji žele razumjeti kako arhitektura oblikuje naše svakodnevne živote. U svojim djelima, Rifat Alihodžić nas podstiče da razmišljamo o arhitekturi na dublji način, prepoznajući kako ona utiče na našu kulturu, identitet i emocionalno iskustvo. Njegova stručnost i istraživanje ovih tema ali i fenomenačine ga ne samo uglednim arhitektom, već i filozofom koji nam pomaže shvatiti dublje veze između prostora, memorije i ljudske psihologije.
U svim svojim autorskim radovima, Alihodžić nam pruža dragocjen uvid u to kako arhitektura ima sposobnost oblikovati naše osjećaje, podsticati sjećanja i dublje povezati s našom istorijom i identitetom. Njegova stručnost i filozofska dubina čine ga izuzetno vrijednim članom arhitektonske zajednice, ali i mentorom koji nas podstiče na istraživanje dubljih pitanja o svijetu oko nas i našem mjestu u njemu.
Multikulturalizam se odnosi na suživot različitih kultura i etničkih grupa u harmoniji i uzajamnom poštovanju. Kroz svoje arhitektonske projekte, Alihodžić je uspješno implementirao multikulturalne aspekte, uzimajući u obzir bogato kulturno nasljeđe Crne Gore i njenih naroda.
Njegovi arhitektonski radovi nisu samo fizičke strukture; oni predstavljaju mostove između različitih kultura i identiteta. Kroz pažljivo razmišljanje o lokalnoj arhitektonskoj baštini, etničkim tradicijama i potrebama zajednica, Alihodžić je stvorio projekte koji promovišu multikulturalno razumijevanje i dijalog. Multikulturalni pristup arhitekturi nije samo estetski izazov, već i društveni i kulturni imperativ.
Rifat Alihodžić uspijeva spojiti različite kulturne elemente u svojim projektima, stvarajući prostore u kojima ljudi različitih kultura mogu zajedno živjeti, raditi i komunicirati.
Njegova arhitektura postaje simbol suživota, tolerancije i različitosti.
Ovo je posebno važno u današnjem svijetu đe se multikulturalno društvo suočava s brojnim izazovima i
(ne)prilikama. Arhitektura koja promoviše multikulturalizam može poslužiti kao katalizator za razumijevanje i saradnju među različitim narodima.
Rifat Alihodžić svojim djelima inspiriše nas da cijenimo različitosti i radimo na izgradnji inkluzivnih zajednica đe svatko može osjećati da pripada.
U svojim knjigama i projektima, Alihodžić nas podsjeća na važnost multikulturalizma u arhitekturi i
kako ona može obogatiti naše živote i našu kulturu. Njegov rad predstavlja inspiraciju za daljnje istraživanje i razumijevanje uloge arhitekture u promovisanju multikulturalnog društva.
Neka o njegovih arhitektonskih rješenja su: Sala skupštine Crne Gore, Podgorica; Agencija za lijekove i
medicinska sredstva Crne Gore – Podgorica; Medresa – Podgorica;
Dom kulture u Plavu; Fabrika tepiha u Istoku – Peć; Dječiji vrtić u Bijelom Polju; Tržni centri Bijelo Polje i Rožaje, stambene zgrade „Varoš“ i „Park“ u Pljevljima; Bolnica u Beranama; Rekonstrukcija Domova kulture u Beranama i Bijelom Polju; Stambeno naselje „Rasadnik“ Bijelo Polje; Stambene zgrade u Bijelom Polju: „S3“, „S4“, u Baru: „H&H“. Fabrički kompleksi u Bijelom Polju: „Imako“, „Lenka“; Kapela – gasulhana u Bijelom Polje, Bistrici i Rasovu; Stambeno – poslovna zgrada u Tirani; Osnovna i muzičke škola u Kolašinu; Administrativni centar Petnjica.
Rifat Alihodžić, istaknuti arhitekta, autor i intelektualac, duboko je svjestan svog identiteta kao Bošnjak. Njegova posvećenost očuvanju i promovisanju bošnjačke kulture, jezika i identiteta ne samo da je vidljiva u njegovim djelima i naporima, već je i neprocjenjivo doprinijela jačanju tih vrijednosti u savremenom društvu. Jedan od najznačajnijih doprinosa Rifata Alihodžića promociji bošnjačkog identiteta bio je njegov aktivni angažman u vraćanju nacionalnog imena “Bošnjak.”
U razdoblju kada je bošnjački narod suočavao s izazovima identiteta, Alihodžić je bio jedan od ključnih glasova koji su zagovarali ponovno vraćanje ovog imena. Njegovo srce bilo je u potpunosti posvećeno ovom naporu. Njegova dosljedna podrška i zalaganje bili su ključni faktori u ovom povratku i očuvanju bošnjačkog identiteta. Alihodžićeva povezanost s bošnjačkom kulturom i jezikom evidentna je i u njegovom arhitektonskom radu. Njegovi projekti često odražavaju elemente bošnjačke kulturne baštine, tradiciju i suživot s drugim zajednicama. Kroz arhitekturu, on je uspio izraziti bogatstvo i različitotst bošnjačke kulture i njenu važnu ulogu u stvaranju multikulturalnog društva. Njegova autorska djela, knjige i predavanja pružaju dublje razumijevanje bošnjačke istorije, kulture i jezika. Kao intelektualac, on kontinuirano doprinosi promociji ovih vrijednosti i edukaciji drugih o njihovoj važnosti. Rifat Alihodžić nije samo aktivni zagovornik bošnjačkog identiteta; on je i izvanredan primjer kako pojedinac može imati dubok i trajan utjicaj na svoju zajednicu. Žiri za dodjelu nagrada i priznanja Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori na u martu 2022. godine, dodijelio mu je nagradu “Povelja Husein – paša Boljanić” koja se dodjeljuje za
promociju graditeljske baštine bošnjačkog naroda. Zbog njegovog doprinosa u očuvanju, obnovi i popularizaciji kulturno–istorijskog nasljeđa Bošnjaka u Crnoj Gori, kao i njegovih orginalnih,
novih, arhitektonskih rješenja koja promovišu graditeljsku baštinu bošnjačkog naroda.
Ova nagrada predstavlja duboko priznanje i počast Rifatu Alihodžiću za njegovo višedecenijsko zalaganje u očuvanju, obnovi i popularizaciji kulturno-istorijskog nasljeđa Bošnjaka u Crnoj Gori.
Njegova vanvremenska uloga u arhitekturi ne završava samo na projektima i predavanjima; ona se proteže i na očuvanje i obnavljanje tradicionalnih bošnjačkih građevinskih oblika i arhitektonskih elemenata.
Njegova posvećenost revitalizaciji starih graditeljskih tehnika i stilova postavlja ga kao jednog od
ključnih ličnosti u očuvanju kulturnog nasleđa Bošnjaka u Crnoj Gori. Alihodžić je takođe prepoznat zbog svojih originalnih, novih arhitektonskih rješenja koja ne samo da promovišu bogatu graditeljsku baštinu bošnjačkog naroda, već i unose inovaciju i savremeni dizajn.
Njegova sposobnost da uskladi tradiciju i modernost, istražujući nove načine kako se tradicionalni elementi mogu inkorporirati u savremene građevinske projekte, čini ga istinskim vizionarom i borcem za
jednu ljepšu Crnu Goru. Rifat Alihodžić ostavlja neizbrisiv trag u bošnjačkoj istoriji i čini Bošnjake, svjesnijima važnosti očuvanja i zaštite svog vlastitog identiteta.
Esej o Rifatu Alihodžiću završiću sopstvenim riječima inspirisan njegovim radom i djelima: ,,Najlepša arhitektura se rađa kada različite kulture preplavljuju svoje boje na platnu zajedničkog
prostora, stvarajući jedinstvenu simfoniju različitosti naše Crne Gore.”
