Miroslav Đurović – Izbor iz poezije
GRIŽICA
Ovdje mi ni žena ni crna mačka
put zamršen ne preskoči
svici mi pale cigaretu
ljube me ždrebad među oči
Kaplje znoj jelenji
pusti mlinovi sitne tišinu
LJube se ribe u pruću
u groblju vampir traži kuću
Tuguje kosa ijedom večeri
miris benzina i smole na usnama
sestre tuđinom poumirale
ostala udovica osama
Ovdje mi ni žena ni crna mačka
put zamršen ne preskoči
Put se suprotno meni odmotava
udaljava me i omči.
OVIDIJE NA IBRU
Sanjam da me mladog na vješala vode
da me mrtvog od slobode oslobode
nasta vječnost zaplakaše žene
u nedoba ovo što vučji kolje me
I ne pitam šta sam vin i čemu
nabraše se vjeđe mom plemenu
sekundanta prosim noć cijelu
od inata sav luk za strijelu
Sve vrijeme skupljeno u oko
cio prostor ova koža luda
dok se jesen mojom kosom smudi
još jedino vjerujem u čuda
SIN
Dušku
Ti zaplačeš iznenada
U drugom se budim gradu
Tebi prvi niču zubi
Meni zadnji ispadaju
Ti sad sanjaš dalj-puteve
A ja njima već odlazim
S dvije rane noža istog
A ne znamo ko je ranjen
Povija mi kamen pleća
Ti uzimaš da ga nosiš
Ja umirem tebe boli
Išteš rane od prebola
Napadnu me crni ljudi
Ti nož vadiš
A ne vidiš ko te vreba
Od mene je noć sijeda
Tamnim drumom ide jedan
A za drugog nema druma
Ne znaš više ideš li mi
Ili mene nigdje nema.
RASTANAK
Pola mene s tobom osta
Pola tebe ode sa mnom
Od polutke dvije kako
Da napravim cijelo
Ptica krilata ljeto
Što već leti na jug
Treperi crni trenut
Od nas ne osta ništa
Pred nama duge zime
Paučina sijede kose
Cijepanje kalendara
S imenima prijatelja
Vremene nas kosa kosi
A četiri polovine
A četiri gladna vuka
Zavijaju četiri zime.
MAJKA
Nijednu zoru osijedila nije
Bez nove bore za sina
Nijednu ciganku s kućnjeg praga
Praznih ruku
Smanjila se u sebe
Kraća od sjeni svoje
Prazna čaura na vjetru
Na ognjištu oganj piri
Vjeruje da sam sa dva srca
I bezbroj mana
I da me jedino to čuva
Da prije nje ne pođem
Kad je iznesu na ramenima
U ruhu nevjestinskom
Ostaće rušna i pusta kuća
Biće mi draža domovina.
GORAN
Ubijat Gorane u gorama
Oči čarne vadit na nože
Da zjenice na bridu sjaje
Da riječi u travi svijetle
Za riječ ljubav lijevo oko
Za riječ borba lomiti zube
Za riječ sloboda prerezat grlo
a riječ osveta grob ukriti
Sažeti poete u pepeo crn
Prah baciti u živo vapno
Da zaborav ne proniče
Da osveta zvjeri ne stigne
Dobro pretresti džepove pjesnika
Da stih smjelac ne zaluta
Samljeti pero pjesnikovo
Bojati se mrtvih Gorana.
***
Miroslav Miro Đurović je rođen u Grižici kod Rožaja, 15. 5. 1938. a umro u Moskvi 8. 7. 1989. godine.
Osnovnu školu završio je u svom rodnom selu, nižu gimnaziju u Rožajama, a višu u Beranama i Novom Pazaru. Filološki fakultet (grupa za jugoslovensku i opštu književnost) završio je u Beogradu 1962. godine. Od 1962. do 1965. godine bio je nastavnik srpskohrvatskog jezika i književnosti u Osnovnoj školi „Mustafa Pećanin“ u Rožajama, gdje je jedno vrijeme bio i pomoćnik direktora. Bio je profesor i direktor gimnazije “30. septembar” u Rožajama. Radio je i kao profesor u Tehničkom školskom centru u Leposaviću, a potom kao profesor u gimnaziji u Andrijevici. U Titograd se doselio 1979. godine, gdje je radio kao urednik programa i v.d. direktora Republičkog centra za kulturno-umjetničku djelatnost. Bio je sekretar Udruženja književnika Crne Gore i sekretar Republičkog odbora SUBNOR-a Crne Gore, na kojoj dužnosti je ostao do smrti.
Pisao je pjesme, prikaze, eseje, putopise i književnu kritiku. Sarađivao je sa mnogim listovima i časopisima na prostorima bivše Jugoslavije.
Objavio je knjige stihova: Leva leta (sa M. Paraušićem), 1959; Beskraj zavičaja, 1968; Ovidije sa Ibra 1972; Grko nebo, 1972; Medved z Berlinu, 1974; Nedajno, 1981 Negrad, 1981; Trava kućišta 1984; Ubijati pjesnike, 1987; Ni sestrama ni brezama, 1987; LJudi i ulice (na gruzijskom), 1979.
Knjige putopisa: Sunce nije isto, 1976; Nigdje doma, 1981; Životom i stihom (eseji), 1983; Lirski šapat svijeta (eseji), Antologija savremene crnogorske poezije, 1974;. Poezija Radovana Zogovića (doktorska disertacija) 1990; Priredio je knjigu stihova Listaj goro, Vukića Gošovića Komskog, 1985., i Radosava LJumovića Daleka zvijezda, 1981.
Doktorirao je na poeziji Radovana Zogovića neposredno prije smrti. Napisao je 17 knjiga poezije i putopisa, a posthumno su objavljene knjige: Modre kiše (1990), Grumen života (1996), Udes pjesnika (2005), Hljeb (2006) i Ždral u magli (2007). Stihovi su mu prevođeni na više stranih jezika. Na gruzijski jezik prevedena mu je knjiga stihova Ulice i ljudi (1980), na bugarski jezik Modre kiše (1997), a brojni strani časopisi i novine objavljivali su njegovu poeziju.
Priređivač je više knjiga, među kojima Daleka zvijezda Radosava Ljumovića (1981), Pjesme: izbor Dušana Kostića (1983), Listaj goro Vukića Gošovića Komskog (1985). Autor je knjige Životom i stihom: (crnogorski pjesnici palu u NOR-u i Španiji). Priredio je i antologiju Savremena crnogorska poezija (1974), a takođe je i autor više izbora poezije crnogorskih pjesnika, koji su objavljivani u mnogim časopisima, našim i stranim: Stvaranje (Titograd), Ulaznica (Zrenjanin), Hlas L’udu (Novi Sad), Jeta e re (Priština), Revija (Osijek), Izraz (Sarajevo), Razvitok (Bitolj), La Vallisa (Italija), Barwy (Poljska), Poezja (Poljska) i dr. Sastavio je, u koautorstvu sa dr Slobodanom Kalezićem, Čitanku za III razred usmjerenog srednjeg obrazovanja, koja je doživjela više izdanja. Autor je velikog broja predgovora i pogovora u knjigama savremenih crnogorskih pjesnika.
Dobitnik je nagrada za poeziju: I nagrada lista Polet (1957) za pjesmu Hrast i ja, I nagrada Univerzitetskog odbora Saveza studenata Beograda (1958) za pjesmu Molba Sutjeskina, I nagrada Savjeta za kulturu Crne Gore (1958) za pjesmu Zlatna gora, nagrade „Risto Ratković“ (za knjigu stihova Ovidije sa Ibra, 1973), „Blažo Šćepanović“ (1976) za neobjavljenu zbirku pjesama Nesavitak, Nagrade oslobođenja Rožaja (1977) i drugih priznanja za poeziju i esejistiku. Odlikovan je Jugoslovenskim ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom 1984. godine. Poslije smrti je nagrađen prestižnom nagradom „Pečat“, izdavača „Unireks“ iz Podgorice, za knjigu Udes pjesnika, koju je objavila Izdavačka kuća „Komovi“ iz Andrijevice.
Od 1989. godine, u rodnoj Bašči održavaju se književni susreti koji nose njegovo ime. Takođe, osnovna škola u Bašči nosi ime “Miroslav Đurović”.
Izbor priredio: Enver Muratović
