Piše: Munevera Sutović
Na poziv da bude gošća emisije Muhabet, skromno je odbila. Ipak znam da bi ova naša uvažena sugrađanka i te kako zainteresovala gledaoca. I to čime bi ga zainteresovala ne bi bila njena titula doktorke, ili njenja borba da postane doktorka pedijatrije, ili možda anegdote o odricanju i možda o tome kako je morala jesti proklijali krompir dok se studiralo i učilo pod svijećom, kako su to mnogi radili.
Njena priča bila bi ona jednostavna, možda i mahalska, ali mahalska na nivou onoga čemu je učena u okviru svoje kuće i svoje starogradske porodice.
Pa bi nam možda pričala kako je “Varteks” bio poznata i jedina prodavnica tekstila u Rožajama dugi niz godina, ili kako smo dugo i dugo imali jedinu prodavnicu cipela “Borovo” u neposrednoj blizini državne apoteke, i o svim drugim stvarima kojima je i rođenjem i ostatkom života vezana za Rožaje.
Doktorka Safija Pepić, rođena Kurtagić, kratkog i elegantnog koraka, glasa svilenog i nekako više utišanog, od onih je ljudi zbog kojih je nastala ona teza da veličina jednog čovjeka leži u njegovoj jednostavnosti.
Radni vijek provela je u rožajskom Domu zdravlja gdje je bila pedijatar. Time je bila i dio gotovo svakog rožajskog doma. Što po onome kako je doktorka Safija kazala da se uradi, što po posjetama koje je obavljala tamo gdje je postojala potreba.
Kada je 1994. godine Rožaje bilo zahvaćeno epidemijom žutice, dr Safija Pepić je zajedno sa svojim kolegama, dr Huskom Bajrovićem, dr Saadledin Maasarani i dr Arslanom Dedeićem, podnijela sav teret u suzbijanju ove bolesti i liječenju oboljelih.
Ne sumnjam da je u pola noći često bilo slučajeva da je neki od zabrinutih roditelja dolazio pred njena vrata i da je ona i tada, tiha i ljubazna, bila na usluzi oslabađajući od briga one koji najviše brinu, roditelje.
Ovo ipak nije tekst o njenim profesionalnim zaslugama, niti o anegdotama kako je pomogla ovome ili onome. O tome vjerujem da svjedoči mnogo zapisa koji će i kroz vrijeme govoriti koliko je svojim radom uticala na kvalitet liječenja djece i mladih u Rožajama. Svako od nas malo starijih generacija, potencijalni je svjedok njenog rada i njenih zasluga.
I to što je bila rukovodilac u Jedinici za rad sa djecom sa posebnim obrazovnim potrebama, nikako nije slučajno.
Njena blagost, pored stručnosti, kvalifikuje je ispred svih ostalih za tu kategoriju lica.
Jedno kratko vrijeme, dr Safija Pepić bila je izabrana doktorka mojoj kćeri. Pri gotovo svakoj posjeti, obraćala mi se sa posebnim uvažavanjem i pohvalama. I ja bih se svaki put zapitala da li me je sa nekim zamijenila. Bez lažne skromnosti, prijala mi je ta pažnja, no ni danas ne znam da li me je zamijenila sa nekim.
Slučajno, dr Safija je i moj facebook prijatelj. I prateći njene aktivnosti na toj društvenoj mreži koje se uglavnom tiču starih Rožaja, uviđam s kojom toplinom ona nosi ovu i gaji ovu čaršiju.
Pa stoga, da je dr Safija Pepić, rođena Kurtagić, pristala da bude gošća emisije Muhabet, znam da bi nas sve zainteresovala pričama o starim Rožajama koje, čini se, kod nje još diše onom dušom kakvo je bilo.
O profesionalnim zaslugama malo bi govorila.
Njen radni vijek je okončan. Kada sam je zadnji put srela, ne sjećam se. No, uvijek će mi biti sinonim za jednostavnost proistekle iz jedne nemjerljive veličine.
