Piše: Hazbija Kalač
Civilizacija koju danas živimo i koju deklarativno podržavamo kao demokratsko građansko društvo, a zovemo je Zapad, suprostavljena je biću čovjeka, odnosno onom što čovjek jeste svojim iskonom i fitrom, suprostavljena je njegovoj ontološkoj biti, jer nam govori i tjera nas snagom neprirodnog ekonomskog sistema, neprirodnog kulturnog obrasca, i snagom surovog represivnog aparata, da povjerujemo da je istina samo ono što je njen zvanični narativ, i što njeni kontrolirani mediji govore da je istina.
Zapadna civilizacija o sebi govori kao o građanskom demokratskom i slobodnom društvu, ne skrivajući da javno pokaže da je hrišćanstvo osnova i etička paradigma te zapadne slobode i duhovnosti.
Ova civilizacija uprkos jasnim znacima destrukcije i propadanja, nema snage da objektivno zaroni u uzroke toga, što je uglavnom bio slučaj sa svim civilizacijama prije njihovog urušavanja.
Problem zapadne civilizacije je u samom njenom korijenu, u iskrivljenom razumijevanju Boga i Njegovih zakona. Sam poriv da svijet počinje i završava u dogmi hrišćanstva, u sukobu je sa civilizacijama koje su postojale prije, kao i civilizacijama koje egzistiraju paralelno njoj.
Odbacivati Boga, pa onda, kao pokušaj izlaska iz zapale duhovne inferiornosti, prisvajati Boga, tumačiti Njegov Zakon selektivno i sebično, i kao takvog ga nametati ostalim kulturama, dovoljan je zločin prema čovjeku, ali to je bio samo uvod u velike masovne zločine koje je Zapadna civilizacija počinila u svijetu.
Svojim vrijednosnim okvirom Zapad nije registrovao mnoge Božje zakone, među njima i onaj da je čovjek jedinstveno biće, i kao takav zaštićen zaprijećenom kaznom za onoga ko ubije nevina čovjeka, kao da je ubio sve ljude. Nepoznavanje zakona ne izvinjava – kaže jedno staro rimsko pravilo.
Logika na koju se čovjek svakodnevno poziva upućuje na to da nepoznavanje ili nepriznavanje Zakona nikoga ne može osloboditi odgovornosti, a u narodu se kaže da činiti zlo a nadati se dobru, uzaludna je to nada. Ali to je samo jedan od mnogih Božjih Zakona koje je Zapad izbrisao iz sopstvenog mjernog sistema.
Pomenuću još samo jedan preko kojeg je Zapad zavukao ruku u džep svakog, a posebno nezapadnog čovjeka, a to je novac. Novac je prestao biti ekvivalent vrijednosti roba i usluga (što mu je inače jedina zakonita funkcija) onog momenta kada je postao roba koja ima svoju cijenu – kamatu, a od tada i moćno sredstvo za legalno, kamatno pretakanje bogatstva iz siromašnih naroda i država u bogate.
Novac je pored ovog kamatnog, svakako zloupotrijebljen u pljački siromašnog svijeta od strane Zapada i još na mnogo drugih načina, ali treba znati da je svim tim drugim oblicima zloupotreba novca upravo kamata otvorila vrata.
Svako poigravanje sa Božjim zakonima, još na ovom svijetu doživi posljedice, a posljedice velikog poigravanja Zakonima od strane Zapadne civilizacije, čovječanstvo, svi ljudi, pa i oni na zapadu, već uveliko osjećaju.
Ostatak svijeta, onaj nezapadni, ili je postao Zapad ili je nužno, da bi opstao, prihvatio od Zapada nametnuta pravila igre, pokušavajući da i u takvim okolnostima globaliziranog svijeta očuva sopstvene interese.
To je doprinijelo da mnoga pravila, izvorno zapadna, upravo Zapadu postaju omča oko vrata. Prisjetimo se posljednjeg finansijskog sloma iz 2008. godine koji je pohlepne zapadne banke bacio na koljena a zapadne države uveo u još jedan, mnogo dublji dužnički krug iz kojeg se ne vidi mogućnost povratka u finansijsku stabilnost. Ovo je još jedan znak da samo Božji zakoni i pravila obezbjeđuju pravedan sistem u kojem svi dobijaju shodno svojem zakonitom radu i zalaganju.
Prije ili kasnije, svijet se mora vratiti i ujediniti u ispravnom vjerovanju u Jednog Boga, čistom monoteizmu, tevhidu, i vjerovanju i poštivanju Njegovih zakona. To je jedini mogući put da se ljudski rod odmori od destruktivnih ideologija koje kao takve čovječanstvo vode u dehumanizaciju i propast kataklizmičkih razmjera.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Radio televizije Rožaje
