Čitaocima je ponuđen istorijski razvoj jezika kroz pet faza, od doba srednjovjekovne Bosne, kamenog natpisa Humačke ploče, najznačajnijeg dokumenta – Povelje Kulina bana (iz 1189. godine), te uz dominantno pismo bosančicu, uz prisustvo glagoljice, ćirilice i latinice, preko druge faze, osmanskog doba, pa onda i položaja bosanskog jezika u austrougarskom dobu, te do jugoslovenskog doba. Naposljetku je predstavljen i bosanski jezik u posljednjoj deceniji 20. vijeka.
Mr Dženisa Mujević
(Iz obraćanja na promociji Bošnjačke čitanke 21.febarar 2025. u Bijelom Polju).
Imam čast i odgovornost da predstavim, promovišem prvu Bošnjačku čitanku u Crnoj Gori, prvi priručnik ovakvog sadržaja. Ova investicija u budućnost naslovljena kao Bošnjačka čitanka, nastala ja zahvaljujući misiji Mirsada Rastodera, koji nas je, kao pravi prosvjetitelj okupio, ujedinio u ideji, a misli pretočio u mastilo. Njemu zahvalnost dugujemo. Pomenuh dvije lekseme promocija i čitanka koje su polisemantične. Leksema promocija, pored ovog značenja u kojem se češće upotrebljava, znači i unapređenje, prelaz iz nižega stanja u više, što i jeste značenje ove Čitanke. Čitanka je svezak za obrazovanje, svezak koji pripada budućnosti, onoj koja stoji ispred profesora, nastavnika i učitelja, a njena neophodnost vidljiva je u manjoj zastupljenosti kulture, istorije i tradicije Bošnjaka.
Od inkoativne do finitne rečenice ova Čitanka nam predstavlja relevantan izvor informacija, kvalitetan koncept, te od istorije do kulturnih dostignuća Bošnjaka u Crnoj Gori Čitanka čini dragocjen materijal za sve one kojima pripada budućnost, a to je privilegija onih koji se sjećaju prošlosti, odnosno – Čitanka je namijenjena svima onima koji imaju želju da bolje upoznaju istoriju i kulturu Bošnjaka.
U rekonstrukciji kulturnog koda u Čitanci je napravljen osvrt i na jezik, prvenstveno u razrješenju dileme, sa željom da se ukaže na osobenosti, koje doprinose različitosti, a i bogatstvu. U imagologiji, gledanju na Drugosti, želimo smanjiti etničku distancu i predstaviti Ono što se sviđa učenu i razumnu čovjeku.
Čitanka u prvom dijelu nudi informacije o istoriji Bošnjaka, što je važno za lakše i bolje razumijevanje bošnjačke kulture, a nakon toga slijedi dio i o istoriji bosanskog jezika, maternjeg jezika Bošnjaka, o njegovom razvoju kroz pet faza, i o pismima, zbog boljeg razumijevanja stanja u savremenom bosanskom jeziku. Ovaj dio, prema mom mišljenju, treba da bude u planovima i programima za srednje škole, te Čitanka predstavlja koristan, upotrebljiv priručnik.
Čitanka je izvor informacija o bosanskom jeziku, standardizovanom i normiranom duže od tri decenije, jeziku koji ima svoj pravopis i gramatiku koji propisuju njegovu javnu upotrebu. Bosanski jezik upisan je u Ustavu Crne Gore i jedan je od jezika u službenoj upotrebi. Zakonima je zagarantovana službena upotreba bosanskog jezika.
Međutim, put bosanskog jezika do statusa u kojem je sada, nije bio jednostavan. Informacije o tome možete pronaći u ovoj Čitanci – kako je bosanski jezik prolazio kroz različite faze razvoja, kako sa sinhronijskih aspekta posmatramo periodizaciju razvoja bosanskog jezika. Čitaocima je ponuđen istorijski razvoj jezika kroz pet faza, od doba srednjovjekovne Bosne, kamenog natpisa Humačke ploče, najznačajnijeg dokumenta – Povelje Kulina bana (iz 1189. godine), te uz dominantno pismo bosančicu, uz prisustvo glagoljice, ćirilice i latinice, preko druge faze, osmanskog doba, pa onda i položaja bosanskog jezika u austrougarskom dobu, te do jugoslovenskog doba. Naposljetku je predstavljen i bosanski jezik u posljednjoj deceniji 20. vijeka. Uz to, Čitanka, pruža vrijedne informacije o dijalektima bosanskog jezika, njih pet, kojima pripada i sandžački, odnosno zetsko-sandžački. Bošnjaci u Crnoj Gori, u najvećem broju upotrebljavaju sandžački (zetsko-sandžački) i, u manjem broju (Pljevlja i Nikšić) istočnohercegovački dijalekt.
Uz sve navedeno u dijelu o jeziku date su informacije i o pismima, posebnoj vrsti bosanske ćirilice, bosančici, koja svoje začetke ima već u nekim starobosanskim spomenicima, ističući podatak da je korišćena i u Duklji, odnosno Zeti. Uz to, daje informacije i o arebici, arapskom pismu prilagođenom glasovnom sistemu bosanskog jezika, originalnom pismu koji bilježi ovaj slovenski jezik, a na njemu je nastala neobična i bogata književna produkcija nazvana alhamijado književnost, koja je i te kako obogatila kulturu Bošnjaka.
Takođe, nalazimo i informacije o bosanskoj poluobloj glagoljici, specifičnom tipu glagoljice, koja je nasljeđe staroslovenskog kanona, koje je poprimilo lokalna obilježja.
Sve navedeno i još niz vrijednih informacija Čitanka nudi putniku kroz kulturu Bošnjaka. Ako na ovakav način sagledamo Čitanku možemo zaključiti da predstavlja ključne informacije, te je adekvatan priručnik, koji čitaoca upoznaje sa specifičnostima kulture Bošnjaka, jezika Bošnjaka, koji je višeslojan, kao neugasla istina o vječnom trajanju, od djela alhamijado pjesnika, pa do djela savremenih pisaca i spisateljica, pjesnikinja i pjesnika čija priča i pjesma ni danas nemaju sahibije. Jezik je put kulture, a čuvanje kulture je moral.
Ustaljena fraza sa našeg govornog područja glasi zeman gradi, zeman razgrađuje, ukazujući da sve ima svoje vrijeme, a mi vjerujemo da je ovo zeman gradnje, te da ćemo stavove i mišljena graditi na čvrstim temeljima znanja, a i da ćemo ovakvim projektima podsticati interesovanja za kulturu, istoriju, jezik i književnost, umjetnost.
