Pišu: Božidar PROROČIĆ i Veljko ĐUKANOVIĆ
Nakon uspjeha svoje prve zbirke Stihom kroz život, mlada pjesnikinja Ermina Bibić predstavila je novu zbirku Susret nesuđenih, objavljenu u izdanju Centra za kulturu Rožaje, za izdavača Sulejmana-Beću Kujevića. Ova zbirka donosi introspektivan pogled u svijet autorkinih emocija, unutrašnjih previranja i iskustava koja oblikuju njeno pjesničko izražavanje. Kroz nježne stihove isprepletene motivima ljubavi, izgubljenih prilika, životnih raskršća i neostvarenih snova, Bibić istražuje prolaznost osjećanja i čežnju za prošlim vremenima. Njena poezija poziva na introspektivno razmišljanje i prepoznavanje sopstvenih emocija u lirskom izrazu. Susret nesuđenih otkriva pjesnikinjin senzibilitet i njenu sposobnost da uoči nijanse emotivnih doživljaja. Čitaoci su vođeni kroz priče o uspomenama koje nastavljaju da žive u srcu, o susretima koji su oblikovali pjesnikinjinu percepciju ljubavi, ali i o nostalgiji i čežnji za onim što je moglo biti drugačije. Bibić donosi refleksije o sudbini, prolaznosti i malim trenucima koji čine život bogatim i emotivno snažnim, a njeni stihovi su prožeti jednostavnošću i nenametljivom lirikom.
JOŠ UVIJEK TE ČEKAM
I dalje me ljudi pitaju za tebe.
I nakon ovoliko vremena
uvijek mi šapnu kroz šalu
da lijep smo par bili,
i da je tužno to
sto na kraju ipak nismo uspjeli,
sto jedno drugo nismo razumjeli.
I dalje ceste zbore
o jakim zagrljajima
i blagim riječima.
Još uvijek u prolazu
miris ti osjetim.
Pa se, eto, i u stranca zagledam.
Tražim stare dane
i povratnu kartu do njih.
A znam da je nemoguće
do nje doći.
Karta za sreću bila je
samo u jednom smjeru.
Još uvijek po navici
gledam u telefon,
čekam da zazvoni
da se na ekranu tvoje ime pojavi.
Da kažeš kako sam ti nedostajala
i da sve je ovo bilo
samo još jedno iskušenje u nizu.
I dalje te čekam na starom mjestu
sa uspomenama u ruci
i ranama na srcu.
Molim Boga
da ponovo u moj život
sav srećan pohrliš,
samo ovog puta
sa neumornom ljubavlju u sebi.
I dalje te čekam,
još uvijek ti se nadam.
Pjesma predstavlja epitom nostalgije i trajne čežnje za prošlošću. Lirski subjekt evocira sjećanja na izgubljenu ljubav, insistirajući na motivu čekanja kao simbolu nemogućnosti da se prošlost ostavi iza sebe. Ponavljanjem stihova poput „I dalje te čekam na starom mjestu“ i „Tražim stare dane i povratnu kartu do njih“ pjesnikinja gradi atmosferu emotivne zarobljenosti. Jezik pjesme je jednostavan i neposredan, omogućavajući iskrenost izraza, ali ograničavajući dublju slojevitost i simboliku.
SUSRET NESUĐENIH
Oduvijek sam se pitala
kako izgleda
susret nesuđenih.
Onih najvećih ljubavi,
nikada preboljenih.
Da li sudbina konce pomrsi
i nesuđene suoči.
Ili je sve to slučajnost?
Sasvim slučajno
ugledaš te dobro poznate oči.
Sasvim slučajno
dobro poznati parfem
osjetiš.
Sasvim slučajno njegov pogled
u masi primijetiš.
Je li baš to sudbina
da svog nesuđenog
iznenada srećeš,
dok i sebe i druge
zavaravaš
da sve je dobro,
i sasvim opušteno
ulicom se šećeš?
A nije ti svejedno.
Nije, i ne moze da bude.
Do juče bili jedno,
a danas je sudbina
napravila nepoznate,
nesuđene ljude.
Samo nek je tebi dobro,
nesuđeni moj.
Protiv sudbe ipak nismo mogli.
Ova pjesma razmatra pojam sudbine i slučajnosti, posebno u kontekstu ljubavi koja nije mogla biti ostvarena. Pitanje da li sudbina namjerno „suočava nesuđene“ provlači se kroz cijelu pjesmu, kulminirajući u snažnim stihovima: „A nije ti svejedno. Nije, i ne može da bude.“ U poređenju sa prethodnom pjesmom, Susret nesuđenih ima veću emotivnu napetost jer istražuje trenutak iznenadnog susreta sa prošlošću. Kroz jednostavne slike i metafore, pjesnikinja uspijeva da uđe u dubinu ljudske psihe, istražujući ranjivost i strahove koje mnogi skrivaju.
PISAC SVOG ŽIVOTA
Poželim ponekad
da budem pisac
svog života,
Da scenario sama ispišem.
Da su oko mene
svi koje volim,
svi za kojima
mi duša čezne,
svi oni zbog kojih
živim i dišem.
Da perom svaki
dio obiljezim
i napišem
Onako kako bi trebalo biti,
da prvu jutarnju kafu
ponovo sa svojim sestrama
pod istim krovom pijem,
da roditelji budu srećni
i zdravi.
Da se ponovo moje srce
iskreno raduje i smije.
Da mi brat ostane
najveća podrška,
i da mi niko,
ali baš niko,
na ovom svijetu ne fali.
Poželim tako da imam
moć da sama stranice
svog života ispunim,
da svoje sestre okupim
i najjače na svijetu
zagrlim.
Da svome ocu i majci
srećna i ponosna
u susret pohrlim.
Da imam pero
koje ispisuje stranice života,
bila bih pisac
samo za sebe,
ne za svijet cio.
Okupila bih sve one
koje volim,
i koji mi život znače
jer u svijetu ovog pisca,
oni zauzimaju najveći dio.
Ova pjesma odstupa od dominantne tematike izgubljene ljubavi i dotiče univerzalnije pitanje kontrole nad sopstvenom sudbinom. Pjesnikinja izražava želju da bude „pisac svog života“, da može da upravlja svojim putem i sudbinom, oblikujući događaje po svojoj volji. Za razliku od prethodnih pjesama, Pisac svog života ima potencijal za šire tumačenje jer ne oslanja se samo na ljubavnu tematiku, već i na egzistencijalno promišljanje sudbine i individualne volje. Ova pjesma nudi introspektivan pogled na životne želje i težnje, s posebnim naglaskom na porodične odnose i emocionalnu sigurnost.
Zbirka Susret nesuđenih Ermine Bibić donosi emotivno nijansirane pjesme koje se bave ljubavlju, sjećanjima i sudbinskim preplitanjima. Njena poezija oslanja se na jednostavnost i neposrednost izraza, čime postiže emotivnu iskrenost, ali i ostavlja prostor za dublju umjetničku nadgradnju. Još uvijek te čekam, Susret nesuđenih i Pisac svog života najbolje oslikavaju suštinu zbirke, pri čemu se ističe druga pjesma zbog emotivne tenzije i unutrašnjeg sukoba lirskog subjekta. Bibić pokazuje potencijal koji može dodatno razvijati kroz istraživanje složenijih pjesničkih formi i originalnijih metafora, čime bi njena lirika mogla zadobiti širi univerzalni značaj.
