ZAVIČAJNI KLUB ,,BIHOR” MJESTO KOJE SPAJA ISELJENIKE (IV) ESKO HALILOVIĆ-HUMANI NEIMAR PETNJIČKOG KRAJA
Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Esko Halilović pripada onim rijetkim tihim neimaraima čije ime je simbol i sinonim za dobrotu i toplu riječ ali i borbu za svoju zajednicu. Dok razgovarate sa njim svaka riječ je odmjerena, njegove oči pune vedrine i ljubavi prema rodnom kraju, iseljenicima ali i vjeri u bolji život i jednu ljepšu i pravedniju Crnu Goru.
Esko Halilović se rodio 1968. godine u Petnjici. Onsovnu školu dijelom je završio u rodnom Godočelju a dijelom u Petnjici, nakon nje kao dobar đak završio je klasičnu gimnaziju u Beranama. Znajući da rodni kraj daje dobru priliku za agronomiju završava Poljoprivredni fakultet u Prištini, imajući jasnu viziju i želju da bude jedan od priznatih stručnjaka koji želi svoj rodni Bihor uzdići na jedan veći i značajni nivo u oblasti agronomije. Usljed različitih društveno-političkih okolnosti odlazi u Kraljevinu Švedsku u kojoj boravi u periodu 1992-2007. godine. U Švedskoj je radio u svojoj struci izuzetno dobro integrisan u njihovo društvo, savladao jezik tu se i oženio.
Posao agronoma i znanje koje je posjedaovao učinili su ga jednim od vodećih stručnjaka u toj zemlji. Radio je u okviru procesa za poboljšanje kvaliteta koncentrovane hrane i krmnih smješa dajući nove i inovativne ideje na tom polju. Još u Švedskoj je shvatio da mora da radi na jačanju i okupljanju naših iseljenika o tome kaže: ,, Kada bi nas majke ispraćale na našim novim, teškim ali nadasve časnim životnim stazama. Uvjek su nam govorile đe god da ste držite se i čuvajte se zajedno i do dan danas ostao sam vjeran tom amanetu. ”
U Švedskoj donosi jednu od sudbonosnih odluka da svoju karijeru nastavi u Luksemburgu o tome kaže sljedeće: ,,Vezale su me jake porodične veze. Sobzirom da je veći dio moje porodice, dragih prijatelja i iseljenika činio jednu jaku zajednicu odlučio sam prije početka upisa djece u školu da im se pridružim. Veoma mi je bilo važno da svi zajedno imamo jedan cilj a to je očuvanje naših korijena i tradicija ali i naša ljubav prema rodnoj grudi i Crnoj Gori.”
U Luksemburgu je sa svoja dva brata razvio porodični posao na uređenju i prostornom planiranju zelenih površina i infrastrukture stambenih objekata. Pored posla kome je nesebično posvećen odlučuje se za konkretni angažman u ZK-Bihor: ,,Upućenost jedne na druge, humanost i podrška očuvanje vlastitog jezika, običaja i identiteta su mi bili prioritet. Naši počeci nisu bili laki i prve generacije iseljenika ponijele su i podnijele najveći teret. Želja za integracijom i prilagođavanjem novim uslovima života bila je izazov. Velike su to emocije prema Crnoj Gori i zavičaju kome smo ostali dosljedni i vjerni do danas. Naša matica Crna Gora treba puno toga da uradi za svoje iseljenike i da im istinski bude privržena i posvećena.”
Moj sagovornik ističe da je Luksemburg zeleno srce Evrope i ističe: ,,Luksemburg nam pruža mnogo šansi, jednakih za sve. Bitan je rad i kreativnost. Mi nastojimo da na našu djecu prenesemo naše emocije i našu ljubav prema domovini. Kako bi i oni bili svjesni ko su i šta su. Bio sam predsjednik ZK-Bihor u četri mandata svaki je trajao po godinu dana u periodu od 2016-2020. Ponosan na doprinos koji sam dao u svim segmentima ovog društva i ZK-Bihor zajedno sa svima saradnicima i dobrotvorima prije svega. Humanitarni rad je jedan od bitnih aspekata našeg društva. Mladi su jako vezani za ono što radimo i uspijevamo u dobroj mjeri, naravno moramo se čuvati asimilacije koja je često nažalost neminovan proces. Sada imamo dobru osnovu da naši mladi nastave našim stopama da pruže onaj najbolji dio sebe kako bi sačuvali svoju izvornost. ”
Crna Gora i Bihor, dvije riječi koje ćete najčešće čuti kod naših iseljenika obje riječi itekako snažne moj sagovornik neko poseban i jedinstven po mngo čemu isijava dobrotom kao i mnogi zemljaci. Što je život bio prema njima suroviji i opstanak to su oni gradili onaj ljepši i humanji dio sebe o povratku u Crnoj Gori kaže: ,,Želja za Crnom Gorom je prisutna svaki dan i sa godinama je sve jača. Vjerujem u bolju budućnost vjerujem i u moju Crnu Goru. Vjerujem i u sve ove mlade koji su podijelili sa nama najljepši običaj folklora. ”
Esko Halilović je prvi među jednakima koji je ostavio izuzetno snažan utisak na mene dok sam ga slušao doslovno sam ga doživio kao nekog po mnogo čemu posebnog. Posjetio me na one Ćamilove Bihorce, dobre duše i dobrog srca koji su i komad hljeba sa prijateljem dijelili. Ponosan što me prijateljstvo sa njim oplemenilo i učinilo moje iskustvo bogatjim. Dok god bude ovakvih insana ima nade i za nas i ono dobro u nama. Njegova tolerantnost, razumijevanje za druge, nesebičnost, iskrenost, osjećajnost, integritet. Dobrota je unutrašnji pokretač koji teži da dobro prepozna u drugima i da ga da iskreno od sebe. Ta stalna težnja dobru, briga za potrebe drugih, ogleda se kroz misli, osjećaje i postupke i čini da ZK-Bihor predstavlja svetionik koji zrači radošću, sigurnošću i povjerenjem zahvaljujući i ovako časnim insanima kakav je i Esko Halilović.
