Sjećanje na Deliju Kurpejovića – Život posvećen ljudima

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

U januaru 2023. godine zapravo 25. januara naredne godine navršiće se pet godina od smrti jednog od najvećih neimara iz Rožaja, Delije Kurpejovića, čiji je život i posvećenost Bošnjacima, Albancima, Crnogorcima i drugima ostala kao neprolazni životni svetionik za sve naredne generacije. Delija Kurpejović je još od svog ranog djetinjstva i tokom odrastanja stvarao najljepše mostove prijateljstva i dobrote među ljudima, i narodima.

Delija Kurpejović rođen je 10. marta 1941. godine, u Sređanima kod Rožaja. Osnovnu školu na albanskom jeziku završio je u Peći, Srednju i višu školu za fizičko i zdravstveno vaspitanje u Prištini, takođe na albanskom a Fakultet za fizičku kulturu studirao u Sarajevu (BiH). Rano djetinjstvo proveo je u svom rodnom selu, u petnaestočlanoj porodici kakve su zapravo bile mnogobrojne porodice iz Rožaja. Živjeli su skromno sa velikim uvažavanjem starijih.

Delija i njegova braća zaduženi su bili da vode brigu o stoci, a stariji su imali druge obaveze u zajednici. U kući je uvijek bilo musafira, a kada bi gost došao onda bi se okupili rođaci i komšije. Pored uobičajenih razgovora, u musafirskoj sobi se čula pjesma i zvuci Kavala, Frule kao i Gusala. Pjevali su najbolji u poznavanju Bošnjačkih izvornih pjesama, tada bi djeca iz prikrajka sobe pomno slušala i upijala svaku strofu ispjevane pjesme. Delija i njegov mlađi brat Balija su posebno iskazivali interesovanje za pjesme i melodije koje su se pjevale.

Rezultat tog kontinuiranog interesovanja u vremenu od 60 godina je oko 200 prikupljenih i zapisanih pjesama. Sačuvane su i melodije u izvornom obliku, koje su od ranog djetinjstva učili od svoje majke Bahte, oca Emina, amidže Sulja, dajidže Rama i dajnice Emire Dedeić.
Kao dječak Delija je najčešće pjevao pjesme koje su se mogle čuti kako ih opjevavaju žene i djevojke prilikom tkanja na Razboju, čemu se kod njega još od ranog djetinjstva razvijala ljubav prema folkloru, izvornoj poeziji i zlatnim nitima kojima je rožajski kraj protkan. Godine 1951. Delija se sa svojom familijom odselio iz Sređana u selo Grabovac kod Peći.

Nostalgija za rodnim krajem i djetinjstvom provedenim u Rožajama navodila ga je da u svakoj prilici pjeva pjesme urezane u sjećanju. U Grabovcu je do tada bila samo jedna kuća bošnjaka braće Zena i Hilma Hajdarpašića, koji su bili virtuozi u sviranju Kavala i Sviralje. Česta druženja i posjete su uticale da njihovo umijeće uskladi sa svojim vrsnim izvođenjem izvornih pjesama.

Nakon završene Osnovne škole, Delija upisuje Srednju fiskulturnu školu u Prištini (Kosovo). Omiljena sportska disciplina mu je bila atletika. Mada je bio svestrani sportista. U školi je igrao rukomet, fudbal, bavio se gimnastikom, atletikom i atletskim višebojem. Kao srednjoškolac bio je član Reprezentacije grada Prištine u Partizanskom višeboju. Na takmičenju koje je održano u Subotici 1963. god. Repezentacija Prištine je osvojila i mjesto i prelaznu zastavu Jugoslovenskog Partizanskog višeboja.

Na Svearmijskom vojničkom višeboju u Sarajevu (BiH) 1966. god. Delija je osvojio Zlatnu medalju. Po odsluženju vojnog roka, zaposlio se kao Nastavnik fizičkog i zdravstvenog vaspitanja u Osnovnoj Školi “Janko Jovićević” u Goraždevcu kod Peći (Kosovo). Za vrijeme rada u toj školi kao prvi Nastavnik fizičkog i zdravstvenog vaspitanja, formirao je više sportskih društava, sekcija i klubova koje su imale veliki uticaj u vaspitanju i obrazovanju mladih u pomenutoj mjesnoj zajednici.

Kao stipendista Rožaja školske 1969./70. godine, došao je raditi kao Nastavnik u OŠ. “Mustafa Pećanin”. Bio je igrač FK “Ibar” takmičarske 1969./70. god. Tada klub nije imao trenera pa ga je uprava kluba angažovala i kao trenera Omladinskog pogona. Stručno usavršavanje za fudbalskog trenera i sudiju završio je u Titogradu (Podgorici) pri Fudbalskom Savezu Crne Gore.

Osnivač je prvih školskih sportskih igara na teritoriji opštine Rožaje, suosnivač radničkih sportskih igara fabrika i preduzeća, isto tako i suorganizator školskih omladinskih igara osnovnih škola koje gravitiraju ibarskom dolinom od Rožaja do Kraljeva.
Za Sekretara Samoupravne Interesne Zajednice za fizičku kulturu Rožaja izabran je 1976. godine. Tu je funkciju amaterski obavljao do 1978. god. od kada se profesionalno uključuje u rad SIZ-a.

Osnivač je sportskih društava i klubova, društva pedagoga fizičke kulture 1980. godine. Osnivač je FK “GIR” 1982. god. KK “Rožaje” 1986. godine, AK “Bisernica” 1982. godine, Karate Kluba “Šoto Kan” 1989. god. Osnivač je Opštinskog Streljačkog Saveza 1970. godine i mnogih drugih društava i klubova.

Kao nastavnik fizičkog i zdravstvenog vaspitanja, tada već iskusni sportski radnik osjetio je potrebu, a i sredina je zahtijevala posvećivanje veće pažnje postojećim sportskim organizacijama, posebno planinarenju i smučarstvu, sportovima koji imaju više potencijala za razvoj. 1974. god. osniva Školu skijanja za najmlađe pri Planinarsko-Smučarskom društvu “Hajla” kroz koju je prošlo više od 3.000 članova.

U međuvremenu se stručno osposobljava za učitelja i instruktora skijanja kao i za Saveznog Sudiju za Alpske discipline. Nastavnik i entuzijasta Delija posebno pokazuje interesovanje na korelaciji fizičkog i muzičkog vaspitanja, odnosno za Folklorne aktivnosti. Tako je u saradnji sa kolegom Ibišom Kujevićem formirao folklornu sekciju O.Š. “M. Pećanin” koja je bila preteča današnjem Kulturno umjetničkom Društvu “Vrelo Ibra” koje je osnovano 1981. god.

Od formiranja KUD-a “Vrelo Ibra” radio je kao Umjetnički Rukovodilac i solista. U Ansamblu. radio je sa mladima na planu fizičkog i zdravstvenog, moralnog i estetskog vaspitanja, kao i razvoja rekreativnih dimenzija. Sa KUD-om je obišao više od 35 zemalja Evrope, Azije i Afrike. Za rad u KUD-u “Vrelo Ibra” Dobitnik je Plakete i Zlatne povelje KUD-a. Kao Solista od Međurepubličke kulturno-prosvjetne zajednice Pljevlja, proglašen je za najboljeg solistu folklora na smotri u Višegradu 1984. godine. Dobitnik je mnogih diploma, priznanja, plaketa, Medalja i drugih nagrada od sportskih, kulturnih, humanitarnih i drugih asocijacija, saveza i društava.

Za svoj dugogodišni rad u nastavi fizičkog vaspitanja i drugim aktivnostima u školi, dobitnik je Tridesetoseptembarske nagrade Opštine Rožaje 1977. godine. Za svestranu aktivnost, rada u kulturi i nastavi fizičke kulture i sporta, kao i rada sa omladinom. Dodijeljena mu je Medalja Zasluge za Narod 1979. godine od strane kabineta Predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita. Za dobrovoljan i humanitarni rad u Crvenom Krstu Crne Gore dobitnik je Srebrnog i Zlatnog znaka. Najznačajnije i njemu najdraže priznanje mu je Zaslužni Sportski Radnik Crne Gore, dobijeno od Ministarstva sporta u Vladi Crne Gore 2000 godine.

Svoj radni vijek posvetio je unapređenju sporta i sportske rekreacije, kako na području Rožaja tako i šire, kao i očuvanje i razvoj nacionalnog, etničkog i kulturnog identiteta Bošnjaka i Albanaca. Formiranjem Fonda za manjine pri Vladi Crne Gore, konkurisao je sa projektom “Izvorne Bošnjačke pjesme Rožaja i okoline u izvođenju Delije i Balije Kurpejovića”, Upravni odbor Fonda je odobrio izvjesna sredstva za audio snimanje Albuma Izvornih Bošnjačkih pjesama.

Album od 11 izvornih pjesama izašao je u maju 2010. god. Želja i cilj Delije kao nosioca ovog projekta je bila da se otrgne od zaborava dio kulturnog blaga koje je još sačuvano, a kome prijeti nestajanje. O svom prijatelju Haxhi Lajçi nekadašnji direktor škole u Dacićima-Rožaje đe djeca uče na svom maternjem albanskom jeziku kaže: ,,Bio je veliki čovjek, aktivista, ljudska i moralna gromada. Veliki je doprinos dao našoj školi, učenicima unaprjeđenju školstva u Dacićima. Jednostavno on je bio prijatelj svakog dobrog čovjeka u ljudima je pronalazio i prepoznavao samo ono što je dobro. Nikada poklekao nije uvjek je nama i svim drugima narodima pružao ruku prijateljstva, ljuckosti i humanosti. Uvjek ću ga rado pamtiti i sjećati se kao jednog od značajnih ljudi Rožaja. Veliki nikada ne umiru oni žive u našim sjećanjima, pamćenju i lijepim pričama koje će poput ove ostati zapisane.”

Delija se bavio i humanitarnim radom. Njegova humanost se posebno istakla za vrijeme rata na Kosovu 1998.-2000. godine. Kada osniva i rukovodi humanitarnom organizacijom “Majka Tereza”. Osim pomoci u zbrinjavanju, ishrani, higijeni i liječenju desetinama hiljada izbjeglica sa Kosova, Delija je pomagao i socijalno ugroženom stanovništvu Rožaja. Teško je odigrati posljednje životne korake jer ne možeš znati kada će doći, a ritam života kao i korak brzo prođe. Delija Kurpejović je preminuo 25.01.2018. u svom domu. Sahranjen je u svom rodnom selu Srđani kod Rožaja. Godinu dana kasnije je preminula i njegova supruga, najveća podrška i oslonac Hava (Ramadani) Kurpejović. Za sobom su ostavili 5 sinova i brojnu unučad Sinovi: Rahim,, Fatmir, Esad, Ernes i Hammed.

Delija Kurpejović pripada jednim od najznačajnih boraca za očuvanje identiteta, kulture, jetzka i foklora kako Bošnjaka tako i Albanaca. Život na razmeđama uvjek nemirnih puteva Rožaja u Deliji Kurpejoviću je izgradila posebnu crtu čovječnosti koja ga je odlikovala čitavog njegovog života. Pored ljubavi prema igri, naravno da je bio potreban i talenat, osećaj za muziku, ritam, a posebno sklonost prema timskom radu koji se posebno ogledalo u koreografiji. Delija je kroz svoj folklorni aranžaman uvjek uspijevao da istim korakom, istim ritmom, uz obavezan – široki iskren i topao osmjeh pravog gorštaka predstavi i reprezentuje najljepše izvorne igre Alnanaca i Bošnjka. Od publike se uvijek dobijao veličanstveni aplauz.

Pored ovoga njegov pedagoški rad ostao je kao jedan od najljepših primjera prosvjetiteljstva u Rožajama. Dubok trag ostavio je među Bošnjacima, Albancima i Crnogorcima kojima su ga poznavali, vedrog duha, punog srca, iskrenih namjera, jedan od najboljih profesora i pedagoga koje je ova sredina poznavala ali i dala. Nesebično je svima davao svoje veliko znanje, volio je sport, volio je život i folklor volio je i vodio svoje učenike kroz brojne staze njihovih nastajanja. Veliki ljudi nikada nemaju previše ali zato mnogo više od toga daju od srca. Delija Kurpejović je je, oslobodivši se potrebe da dokazuje evropsku prirodu bošnjačke i albanske nacije, istražio obilan muzički materijal i jedan je među rijetkima koji je definisao nacionalni identitet kroz publikovanje specifičnosti muzičkog folklora i zakonitosti njihovog uobličavanja u muziku.

Ovo pogotovo ima značaja danas, kada su pojmovi naroda i nacije ugroženi od same nauke o narodu i narodima. Mi ne možemo da mijenjamo ovaj svijet – svijet zlobe, bezosećajnosti i materijalizma, ali možemo da mijenjamo sebe. Možda se i drugi ugledaju na primjerima koje su nam ostavili i Delija Kurpejović i Ibiš Kujević a naše je da čuvamo njihovo zajedničko kulturno nasljeđe i da budemo ono što bi oni najviše željeli LJUDI pa sve ostalo. Delija Kurpejović je imponovao svojom pojavom, elokvencijom, poznavanjem folkloristike i običaja.

Veliki Albert Ajnštajn jednom je zapisao: ,, Ideali koji su osvijetlili moj put i uvijek iznova mi dali hrabrost da se suočim sa životom su dobrota, ljepota i istina.” Na ovim postulatima sijala je luča Delija Kurpejovića iskreno vjerujem da će njegovo rodno Rožaje mu u januaru mjesecu naredne godine napraviti omaž kako bi se makar na tren prisjetili i njega i svih drugih neimara i poslenika kulture zbog kojih je uvjek u našim srcima to poseban grad.