Svjedoci smo perioda tranzicione devastacije, otimačine društvene imovine koja je kao posledicu ostavila hiljade bivših radnika obespravljenih i prepuštenih na nemolost insitucijama. U svim slučajevima scenario je bio isti, kompanija bi po pravilu zapala u finansijske dubioze lošim odlukama upravljačkih struktura, da bi nakon istoga uslijedio stečaj ili prodaja kroz sumnjive privatizacije, čime bi nekada državni giganti prelazili u vlasništva pojedinaca ili fondova.
Kao posljedica toga ostalo je da su radnici kao povjerioci ostali bez pripadajućih zarada, nepovezanog radnog staža, i alternative da nađu posao u struci. Samo neke od njih su: Radoje Dakić, solana Bajo Sekulić, HTP Boka, rudnici Boksita, Metalac, vunarski kombinat Vunko, fabrika mineralne vode Rada, Obod kao i brojna druga preduzeća zaključno sa Montenegro Airlines-om. Bivšim radnicima koji su prevareni od strane poslodavca ostavljena je mogućnost da kroz stečajni postupak ostvare svoja prava.
Stečajevi su se bezrazložno odugovlačili, imovina propadala i kao takva rasprodavana je u bescijenje, a radnici iz stečajne mase nijesu mogli naplatiti svoja potraživanja. Nakon završenog stečaja, a bez obeštećenja radnika zakonska je mogućnost tužba prema vlasniku koja se takođe svjesno i tendenciozno odugovlačila, poznat je slučaj bivših radnika Radoja Dakića koji je nakon 30 godina stigao do Strazbura. Nažalost, veliki broj radnika nije dočekao pravdu.
Ako su u prethodnih 30 godina državom upravljale partije sa prefiksom koji podrazumijeva zaštitu socijlnih prava DPS i SDP, a nakon promjene vlasti 2020. i „osvježenja“ na vlast su dominantno došle partije sa neoliberalnom politkom PES, URA, Demokrate koje su nastavile sa višedecenijskom praksom svojih prethodnika bez trunke empatije prema problemima bivših radnika.
Ne treba podsjećati da je Milojko Spajić bio ministar rada i socijalnog staranja i da za vrijeme svog mandata nije čak ni pomenuo položaj obespravljenih, bivših radnika, da je Dritan Abazović javno vrišio pritisak na Privredni sud da donosi odluke protivne Zakonu o stečaju.
Na kraju kada koalicija Da. Mi možemo za građansku Crnu Goru bude konstituent nove vlasti i parlamentarene većine zalagaće se za sistemska zakonska rješenja koja će omogućiti svim bivšim radnicima ostvarenje svojih dugo čekanih prava jer, ih u prethodnom periodu država nije štitila i ako su bivši radnici ujedno i građani Crne Gore.
Miljan Perović, bivši radnik Montenegro Airlinesa i poslanički kandidat