Umišljaj Jakova Milatovića da svijet od njega počinje, i da smo od kad je on ušao u politiku postali “normalna zapadna država”, zaista nije vrijedan komentara. Jer, ono što se dešava u Crnoj Gori od 2020. je primjer haosa u svim institucijama, uništavanja ekonomije, bušenja bezbjednosnog sistema, prosvjete, kulture, propadanja zdravstvenog sistema…
Ono čime se Milatović diči u intervju slovenačkom mediju – mirnom smjenom vlasti – najmanje je zasluga njegova i njegovih političkih partnera, već je proizvod zrelosti i demokratskog kapaciteta Demokratske partije socijalista i njenih koalicionih partnera. Kako njegovi napuštaju funkcije i fotelje, najbolje smo vidjeli na primjeru Dritana Abazovića i odbijanja da punih 15 mjeseci ode sa mjesta premijera.
Poznata je Milatovićeva praksa da falsifikuje ekonomske performanse Crne Gore, pokušavajući da nametne zaključak kako se država iz koje su otjerani investitori, država u kojoj je uništen ekonomski sektor, ugašena avio kompanija a državna preduzeća napunjena partijskim kadrovima, rođacima i prijateljima vlastodržaca, bolja i uspješnija od one koja je do 2020. bila vodeća ekonomija u regionu. Prezadužena država, zaglavljena na putu ka EU, sa vladom trulih kompromisa, kojoj je upravo kumovao Milatović, i sa četničkim vojvodom i Putinovim herojem na čelu parlamenta, svakako ne može biti bolja i uspješnija od Crne Gore koja je do 2020. bila najbrže rastuća ekonomija, članica NATO saveza, i predvodnik regiona u evropskim integracijama.
Uostalom imajući u vidu da Milatović više politički djela kao lobista bivšeg Demokratskog fronta, nego predsjednik svih građana, da od stranaka tog bloka preuzima manire i ideologiju i da imaju zajedničkog političkog tutora, prije će biti da je Milatovićeva vizija Crna Gora u Srbiji, nego u Evropskoj uniji.
