Bez obzira na činjenicu da su ženska ljudska prava uznapredovala ne samo kod nas već i u svijetu, još uvjek se ne možemo pohvaliti da smo došle u približno ravnopravan položaj.
Koliko nas je na mjestima odlučivanja, koliko nas je na mjestima rukovođenja, koliko nas je zapravo uključeno na tržište rada??? Šta smo uradili po pitanju motivacije da žene pokrenu vlastiti biznis, koliko smo ih osnažili da bez straha za vlastitu egzistenciju mogu napustiti nasilnika? Jesmo li kao društvo svjesniji obaveze da se nasilje koje se dešava u komšiluku, na ulici u školama tiče i nas i da se mora prijaviti?
Koliko smo edukovali policiju da sa senzibilitetom obavlja razgovor sa žrtvama nasilja ili koliko u svim institucijama koje se bave nasiljem, poznaju protokole o postupanju u slučajevima nasilja nad ženama? …I tako bih mogla nastaviti niz pitanja na koje svi znamo odgovor.
Urađeno je jako malo! Moramo biti hrabrije, istrajnije i odlučnije kako zbog nas tako i zbog generacija koje dolaze! Ne smijemo dozvoliti da se žene sputavaju samo zato sto su žene! Nastaviću sa borbom za bolji položaj svake od nas! Sretan 8. Mart.
