Piše: Zlatko Zećo Tutić
Taman kad smo ispratili tranziciju i sve što ide uz to , dočekao nas je prelazak iz predpolitičkog u političko doba. Preko glave mi je više tih nazovi „ozbiljnih tema“, jer smo predozirani narativima ta dva perioda koji su obilježili živote moje a bojim se i sledećih generacija.
Ovo je priča o uspjehu.
Ovaj tekst počinjem sa zagonetkom tipa, nađite vezu između: Ekonomist“ Nikšić, Sarajevo-Bosna i Hercegovina, Kvarsvedens – Švedska, Saragosa -Španija, Malaga-Španija, Sarajevo (drugi put), Minsk-Belorusija, Zenit – Rusija i Fomget-Turska i djevojke iz Rožaja. Naizgled, ali samo naizgled, teško da možemo riješiti ovu zagonetku. Teško, ali ne i nemoguće. Odgovor je Armisa Misa Kuč.
Priča o Armisi je u stvari priča o stotinama naše djece koja su rasuta po svijetu i koja u svom poslu, ostvaruju uspjehe. Pišem o Armisi, a u stvari, mislim na svu tu našu djecu. Teško mi je da priznam, ta djeca da su ostala ovdje, sumnjam da bi postigla bilo kakav uspjeh i da bi uopšte postojao motiv da pišem o njima. Armisa je, zipa sad, najbolja fudbalerka Crne Gore za 2021. i 2023. godinu.
Ova priča počinje na ,,Rasadniku,, koji se nalazio neposredno pored stadiona FK “Ibar“, gdje je jedno plavookozelenoko i sa razoružavajućim osmjehom djevojče pikalo loptu zajedno sa dječacima koji su živjeli u „Džabuti“ mahali.
Mogu misliti šta su tada majke, tetke, snahe, bijače mislile o toj vižljastoj i sa loptom vještom djevojčicom. Pamtim kada bi naši stari za sport govorili „loptanje“ u prevodu dokonluk. Ta su vremena prošla, sport je danas jako ozbiljna stvar.
Ne znam kome je palo na pamet da tu „fudbalerku“ nazove rožajski Ronaldinjo, ko god da je, pravo je pogodio, jer ime je samo znak, a nadimak uvijek pogodi u sridu i u stvari na originalan, rožajski, način govori o i karakteru, umijeću, osobini ili izgledu te osobe. Nadimak nikad ne promašuje. Svi znamo da među sportistima ima najviše ,,najvećih talenata,, Armisa je jedna od rijetkih koja je zahvaljujući talentu, radu i karakteru uspjela.
Pričaju mi njeni drugari da je znala biti po vazdan sa fudbalskom loptom čak i zimi a ljeti od rane zore pa sve dok ne ufursati sunce. Razlog zašto ovo uopšte pišem i nije nešto posebno važan, ali opet, jako je važan, jer Armisa je per aspera ad astra iz malih Rožaja uspjela i ostvarila zavidnu fudbalsku karijeru, inače ženski fudbal postaje sve popularniji, polako se približavajući najvažnijijoj sporednoj stvari na svijetu.
Dakle, ovo je priča o najboljoj sportistkinji u istoriji Rožaja, siguran sam da je Armisa popularizovala ženski fudbal i da će se mnoge djevojčice ugledati na nju.
Važnost ove priče počiva i na tome da je Armisa razbila stereotipe i pokazala put, odnosno pružila je šansu drugoj djeci da uspiju ili makar pokušaju.
